U srijedu, 20. rujna 2023. godine, održana je druga po redu skupština dijecezanskih i redovničkih svećenika Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije u duhovno-pastoralnom centru „Emaus“ u Bijelom Polju kod Mostara.
Nakon molitve Trećeg časa, generalni vikar don Nikola Menalo pozdravio je biskupa Petra Palića i sve nazočne svećenike koji su se odazvali pozivu na ovu skupštinu. Potom se nazočnima obratio mons. Petar Palić, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski. Biskup Petar je podsjetio kako ovaj susret na početku nove pastoralne godine služi za razmjenu iskustava i promišljanju o temama koje su važne u našem pastoralnom djelovanju. Naglasio je, također, da je ovaj susret dio potrebe i obveze trajne formacije, uz ostale susrete na biskupijskoj, odnosno dekanatskim razinama. Govoreći o temi susreta, biskup Petar je rekao da se izborom ove teme želimo pridružiti projektu cijele Crkve u pripravi za Jubilej 2025. U pismu koje je papa Franjo napisao za pripremu Jubileja 2025. kaže se da će «četiri konstitucije Drugoga vatikanskog sabora, zajedno s učiteljstvom ovih desetljeća, nastaviti usmjeravati i voditi sveti Božji narod, tako da napreduju u poslanju donošenja radosnog navještaja Evanđelja svima“. Iz ovog poziva pape Franje, postavlja se pitanje što smo i koliko, kao dio sveopće Crkve, učinili u našoj biskupiji i u našim župama kako bismo odgovorili ovom pozivu pape Franje. Dokumenti II. vatikanskog koncila odražavaju nove načine promišljanja o važnim vjerskim istinama i činjenica je da je taj novi rječnik i jezik o starim temama mnoge tadašnje vjernike potaknuo na promišljanje, pa i neke nepromišljene zaključke i odluke. Stoga smo i u ovoj godini priprave za Jubilej 2025. za ovaj naš susret na početku nove pastoralne godine odredili temu: Drugi vatikanski sabor – što nam još znači i gdje smo trenutno?, rekao je biskup Petar.
Zahvalivši svima na trudu da u župnim zajednicama i u poslanju povjerenom od Crkve ostvare ono što traži crkveni nauk i dokumenti, biskup Petar je na poseban način pozdravio gosta predavača prof. dr. sc. Tončija Matulića i zahvalio mu na spremnosti doći u Mostar i podijeliti svoja promišljanja o ovoj temi.
Nakon biskupovog uvodnog pozdrava, skupštinu je moderirao generalni vikar don Nikola Menalo te je najavio ovogodišnjeg gosta-predavača prof. dr. sc. Tončija Matulića, pročelnika Katedre moralne teologije na Katoličkom Bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Tema ovogodišnje Skupštine bila je: „Drugi vatikanski sabor – što nam još znači i gdje smo trenutno?“ Na samom početku predavanja prof. Matulić nazočne je posjetio na sve važnije povijesne momente Drugoga vatikanskog koncila te se dotaknuo korpusa dokumenata Koncila kojeg čine četiri konstitucije, devet dekreta i tri deklaracije. „Četiri koncilske konstitucije sadržavaju i prenose smisao dinamičkog karaktera dubljeg uočavanja, boljeg razumijevanja i prikladnijeg izlaganja koje odgovara raznovrsnim načinima govora i senzibilitetima ljudi našega vremena. Posrijedi je napor da se uz pomoć Duha Svetoga jedan te isti Polog vjere dublje spozna, bolje razumije i prikladnije izloži.“ kazao je prof. Matulić.
U nastavku izlaganja, predavač je stavio naglasak na ponovno otkrivanje i vraćanje Koncilu te osvješćivanje važnosti Koncila. „Pojam duhovnoga pounutarnjenja Koncila odgovara smislu prihvaćanja vjere kroz obraćenje, naime da odgovor na Kristov poziv bude promišljen, postojan i dosljedan kako bi posijano sjeme palo na plodno tlo i donijelo tridesetostruk, šezdesetostruk ili stostruk plod. U ovom kontekstu pomaže nam upravo evanđeoska prispodoba o sijaču preispitati naš odnos prema Koncilu. Naime, iz prispodobe znamo da svako posijano sjeme ne donosi očekivani rod. (..) Naime, Koncil nam može značiti točno onoliko koliko smo ga osobno i zajednički duhovno pounutarnjili, to jest koliko smo ga i jesmo li ga uopće ugradili u osobnu i zajedničku duhovnost, u osobni i zajednički duhovni život, u osobna i zajednička duhovna pregnuća i nastojanja?“ naglasio je prof. Matulić.
U završnom djelu svog izlaganja, prof. Matulić potaknuo je svećenike na razmišljanje o proslavi Jubileja 2025. godine te, citirajući papu Franju, istaknuo je da je potrebno ponovno osvijestiti važnost Koncila kako bi svetom Božjem narodu smjerokaz i nadahnuće bile posebno četiri koncilske konstitucije, to jest Božja Riječ, liturgija i Crkva. „U duhu svega na kraju možemo pokušati ponuditi odgovore na pitanja u naslovu našeg izlaganja. Na pitanje što nam još znači Koncil, odgovaramo: Znači nam kao primjer, nadahnuće i smjerokaz kako naš sadašnji “danas” dublje uočiti, bolje razumjeti i prikladnije izraziti u svjetlu vječnoga Božjeg “danas”, a to je naš Gospodin Isus Krist. Na pitanje gdje smo trenutačno, odgovaramo: Trenutačno smo okupljeni u Bijelom Polju, u duhovno-pastoralnom centru “Emaus” i poput dvojice učenika iz evanđelja koji su prepoznali Gospodina u lomljenju kruha nastojimo, analogno tom događaju, da nam se otvore oči, to jest da povjerujemo, da u središtu slova i duha Koncila stoji Gospodin Isus Krist koji “je jučer i danas isti – i uvijeke” (Heb 13,8)“, zaključio je prof. Matulić.
Nakon izlaganja uslijedila je diskusija o temi. Svećenici su postavljali pitanja u kontekstu Drugog vatikanskog koncila promatrajući ga s gledišta čovjeka koji živi u današnjem izazovnom svijetu, pa je tako bilo govora o sinodalnom hodu, bitnoj ulozi laika u djelovanju Crkve, formiranju laičkih društava i dr. Po završetku diskusije, generalni vikar don Nikola Menalo svećenicima je uputio par tehničkih napomena glede planiranih biskupijskih aktivnosti.
Na kraju susreta biskup Petar se osvrnuo na život partikularne Crkve s određenim smjernicama za područje Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije. Ponajprije je podsjetio da se kao biskupije želimo pridružiti Papinu pozivu u pripravi na Jubilej 2025. Papina je želja da 2024. godina bude velika „simfonija molitve“, tijekom koje možemo zahvaliti Bogu za brojne darove njegove ljubavi prema nama te slaviti njegovo djelo stvorenoga, koje svakoga obvezuje na poštovanje te konkretno i odgovorno djelovanje u svrhu njegova očuvanja. Molitva se pretvara također u solidarnost i dijeljenje svagdašnjeg kruha. Ukratko, snažna godina molitve u kojoj se srca otvaraju kako bi primila obilje milosti čineći od ‘Očenaša’, molitve koju nas je Isus naučio, program života. „Osluškujući poziv pape Franje, prvi naglasak koji bismo trebali staviti na svoj pastoralni rad u godini koja je pred nama jest: molitva.“, naglasio je biskup Petar.
Pozvavši svećenike da najprije posvete pozornost svojoj osobnoj molitvi, biskup je naglasio da je svaki svećenik pozvan uvijek iznova otkrivati potrebu biti čovjekom molitve, unatoč ponekad krajnjoj napetosti službe. No, za to je potrebna živa vjera. Inače, ta je vjernost molitvi osobna obveza svećenika, koju je Učiteljstvo odredilo u svojoj stoljetnoj mudrosti, kao što su svakodnevna molitva Časoslova, euharistija, pohod Presvetom Sakramentu, krunica i ispit savjesti. „Trebamo nastojati posvetiti sebe, kako bismo bolje posvetili druge. Da bi svećenik dostojanstveno zauzeo svoje mjesto i izvršio svoju dužnost, mora prije svega vrijeme posvetiti molitvi. Više nego itko drugi, on je pozvan poslušati Kristovu zapovijed o neprestanoj molitvi“, kazao je biskup Petar.
Važnost molitve u našim biskupijama izvire ne samo iz naše svakodnevne potrebe, nego još više kao vapaj za liječenje rana nejedinstva, razdora, nesloge kako bismo svi bili u službi izgradnje Kristova kraljevstva, naglasio je biskup.
Osvrćući se na prijeđeni sinodalni hod u biskupijama, biskup je naglasio kako se pred nas kao svećenike postavljaju tri pitanja, na koja smo pozvani dati odgovore:
- Gdje smo danas? Koji su izazovi i prilike s kojima se suočavamo kao Isusova Crkva u Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji (Pažljivo slušanje)
- Gdje nas Bog poziva? Kamo nas Duh Sveti vodi? (Molitveno razlučivanje)
- Kako ćemo zajedno stići tamo? Koje konkretne radnje moramo poduzeti da bismo stigli na odredište planirano za nas u Božjoj Providnosti? (Suradnički angažman)
U traženju vlastitog puta naprijed, trebamo biti svjesni da Crkva pripada Bogu, a ne nama, i moramo razlučiti kamo Bog želi da idemo sljedeće i u svim godinama pred nama. Zato sve što činimo mora biti prožeto suradnjom i molitvom. U protivnom, završit ćemo samo s našim ograničenim odgovorima na naša uska pitanja.
U našim sinodskim razgovorima postalo je jasno da je Crkva u našim biskupijama svjesna bogatstva svoga dosadašnjeg života, ali i da to nije dovoljno. Prepoznaje se potreba za novim modelom Crkve koji zahtijeva određenu promjenu svijesti u svima nama, naglasio je biskup Petar.
Podsjetivši nazočne na planirane programe na biskupijskoj razini, kao i na predstojeći pastoralni pohod Posuškom dekanatu koji će biti od 9. do 15. listopada 2023., biskup Petar je još jednom zahvalio svim svećenicima na njihovoj pastoralnoj zauzetosti i pozvao na zajedništvo i suradnju.
Susret je završio zajedničkim objedom.
