U Prvu korizmenu nedjelju, 9. ožujka 2025. biskup Petar predslavio je u Bijelom Polju pučku sv. Misu u 11,00 sati i poslije Mise održao u crkvi predavanje za 50 bračnih parova. U 11,00 sati zazvonila su sva tri župna zvona i najavila svečanu sv. Misu u kojoj su uz biskupa koncelebrirali župnik i don Antonio Zirdum, biskupov tajnik. Potom se procesija s ministrantima uputila iz sakristije na oltar, a Veliki zbor intonirao korizmenu pjesmu: „Ja se kajem Bože mili“. Na koru pjevači i mladi, oko oltara ministranti, a puna crkva puka Božjega.
Na početku sv. Mise župnik je don Rajko sve nazočne pozdravio, zahvalan Bogu na velikom broju okupljena puka koji se našao u crkvi. Zatim je posebno uime čitave župe i u svoje ime pozdravio biskupa Petra, izrazio mu srdačnu dobrodošlicu i zahvalio na dolasku, što je okupljeni puk s oduševljenjem prihvatio te biskupa prijateljskim pljeskom nagradio. Župnik je naglasio da smo ovakav skup, s ocem biskupom, organizirali i prošle godine, na početku korizme, što je lijepo uspjelo i dobro prihvaćeno, pa smo odlučili ponoviti i ove godine, što je biskup vrlo rado prihvatio i hvala mu. Zatim je župnik pozdravio i biskupova tajnika, te dodao: „Preuzvišeni, započnite ovo sveto misno slavlje i prikažite ga Bogu na slavu a nama na spasenje“. Biskup je uzvratio zahvalom na pozdravima, zatim je pozdravio župnika i sve nazočne, naglasivši da se nalazimo na početku korizme te pozvao Božji puk na obraćenje, molitvu i dobra djela kroz čitavu korizmu, a na iskreno kajanje na početku sv. Mise. Nedjeljna čitanja i molitvu vjernika pročitali su bjelopoljski mladi, a evanđelje biskupov tajnik don Antonio.
Na početku svoje homilije biskup Petar je rekao da na euharistijskim slavljima čitamo odnosno slušamo Božju riječ kako bismo bolje razumjeli samo vrijeme korizme, ali pokušavamo otkriti i putokaz za svoj vjernički život. Korizma je razdoblje koje prethodi Uskrsu, ali postoji razlika u tome kako je doživljavamo. Za neke može biti vrijeme kao i svako drugo ili može biti trenutak milosti što nas istinski priprema da ponovno proživimo uskrsnuće Isusa Krista, a time i svoje osobno uskrsnuće. Govoreći o biblijskim čitanjima biskup je rekao da iz knjige Ponovljenog zakona izvodimo poveznicu prema našem Uskrsu: sjećati se naše prošlosti i naše povijesti, kao što Mojsije podsjeća narod Izraela. Povijest naroda i naroda ne može se izbrisati, već samo poštivati i oslobađati od bilo kakvog političkog, kulturnog ili vjerskog iskorištavanja. Sveti Pavao u poslanici kršćanima Rima potiče vjernike da budu jaki u vjeri, iako su, kao i mnogi kršćani našeg vremena, izloženi nasilju, ubijanju, fizičkom i moralnom uništenju.
Govoreći o evanđeoskom izvješću o Isusovoj kušnji, biskup Petar je rekao da Isus Božjom riječju odgovara na tri velike kušnje koje izražavaju svu tajnu i slabost života svakog čovjeka: kušnja materijalnih stvari, kušnja prestiža i moći i kušnja praznovjerja, odnosno neispravnog i nepravednog odnosa s Gospodinom.
Govoreći o kušnji materijalnih stvari biskup je rekao da smo i mi često u iskušenju graditi svoj život samo na materijalnim stvarima, na hrani, odjeći, poslu, novcu i svemu ostalom što želimo. To nisu stvari koje izgrađuju, koje život hrane smislom. Riječ Božja i njegova istina naše su svjetlo, naša snaga.
Isusov odgovor na drugu kušnju, kušnju prestiža i moći, da se samo Bogu treba klanjati i njemu jedinome služiti, doziva svima nama u svijest pitanje: tko je velik u mome životu, ja ili On? Što je važno: moj život, u mojoj sebičnosti, u mojoj zatvorenosti ili Bog prisutan u svoj braći? Jer gdje je brat kojeg nastojim voljeti, gdje su ljudi u potrebi, tu je i Bog, kazao je biskup.
Govoreći o posljednjoj kušnji, biskup Petar je podsjetio na riječi pape Franje da se ova kušnja očituje zapravo u iskorištavanju Boga u svoju korist, a to nije pravi odnos s Bogom.
Pravi odnos s Bogom je onaj kojemu nas Isus uči posebno kad dođe trenutak najveće kušnje u Maslinskom vrtu: „Oče, otkloni ovaj kalež od mene…“ Molim te, vapijem ti, oslobodi me od ovog problema, od ove patnje, „ali ne moja volja, nego tvoja volja neka bude“.
Želimo živjeti ovaj dan na početku korizme s ljubavlju prema Bogu i dubokom ljubavlju prema bližnjemu, dubokom solidarnošću srca, molitve i našeg života, sa svom braćom i sestrama u potrebi, zaključio je svoju propovijed biskup Petar.
Za sv. Pričest brojni su vjernici pristupili u dva reda pred oltar da se, skrušeni, okrijepe euharistijskim Isusom. Na kraju je župnik, pročitavši oglase, zahvalio biskupu i najavio njegovo predavanje bračnim parovima.
Poslije sv. Mise i biskupovog blagoslova u crkvi su ostali bračni parovi koje je župnik pozvao nedjelju prije da se okupe na korizmeno predavanje koje će im imati o. biskup. Odazvalo se 50-ak parova, od pet do pedesetpet godina supružničkog života. Najprije su sudjelovali na sv. Misi s ostalim pukom Božjim, a poslije su ostali na biskupovu predavanju.
Nakon Svete mise uslijedio je biskupov susret s bračnim parovima iz župe. U svom promišljanju biskup je govorio o molitvi, kao važnom činu i znaku ovog korizmenog vremena, ali i uopće kršćanskog života.
Započeo je riječima iz kateheze pape Franje o molitvi, u kojoj papa naglašava kako u molitvi stupamo u odnos s Bogom najnježnijeg lica, koji ne želi utjerati strah u ljude. Bog je prijatelj, saveznik, supružnik i u molitvi uspostavljamo odnos povjerenja s njim.
Molitve su kao ljestve u život. Povezuju ono što je „gore“ i ovo „dolje“. Dižu nas iznad razine na kojoj inače putujemo. Tko god moli, penje se gore, uzdiže se i dobiva novu perspektivu, novi pogled. Tko moli, osjeća kako silazi Božja dobrota, kako se javlja anđeo koji tješi i umiruje, kako nova snaga raste i svijet se pojavljuje u posebnom sjaju.
Molitve su poput ljestava, ali ponekad više kao ljestve od užeta. Nije lako popeti se tim ljestvama. Tresu se i okreću, popuštaju i ponekad nam režu ruku.
Ali možda upravo ova činjenica klimanja ide bolje uz molitvu nego fiksne ljestve ili čak široke stepenice. Jer često nije tako lako pronaći prave riječi, jer smo nesigurni, mucamo i borimo se za riječi u svojim molitvama, rekao je biskup.
Naglasio je kako je iskustvo molitve duhovno iskustvo koje dolazi od Duha Svetoga koji je pravi učitelj i animator molitve.
Biskup je u svom razmišljanju progovorio i o važnosti zajedničke molitve, kako obiteljske, tako i one molitve u zajednici vjernika. Molitva je osobno iskustvo ako uključuje našu savjest i slobodu, ali ona je u isto vrijeme i iskustvo zajednice. Kršćanska molitva mora biti i dio Crkve, nadahnuta životom Crkve, liturgije i nadasve Euharistije, naglasio je biskup.
U društvu u kojemu živimo gdje nema baš sluha za molitvu i gdje postoji puno toga što otežava molitvu, važno je ostati ustrajan u molitvi.
Molitva ne mijenja Boga, ona mijenja ljude. Molitva nas treba promijeniti da shvatimo da ne treba željeti nešto mijenjati neizbježno, nego da možemo pogledati stvarnosti u oči i prepoznati svoju nemoć u odnosu na nju i izraziti svoje povjerenje u Boga.
Kršćanin u neprestanoj molitvi postaje drukčiji, ta se molitva reflektira na njegov život i mijenja ga, okreće ga prema Bogu, kazao je biskup Petar i poželio svima da ovo korizmeno vrijeme provedemo upravo vježbajući se u molitvi i pobožnosti, postu i djelima ljubavi.
Na kraju predavanja župnik je zahvalio o. biskupu Petru na lijepom i praktičnom predavanju, zatim je zahvalio domaćicama koje su donijele razno pecivo, a župnik se pobrinuo za osvježavajuća pića.
Poslije duhovne obnove u crkvi, župnik je sve parove pozvao u župnu dvoranu, na čašćenje i druženje, što su oni rado prihvatili, a navratio je i s njima se, zajedno sa župnikom, zadržao u ugodnu razgovoru i o. biskup. Svi su se na ovaj susret rado odazvali i lijepo prokomentirali da je bilo dobro, lijepo i korisno, a svima nam je ovako nešto jako potrebno, pa bi bilo dobro ovako i nastaviti. Poslije ovog bogatog dana u crkvi i župnoj dvorani, bračni parovi su se uputili kućama na obiteljski ručak, a župnik je biskupa i tajnika ugostio u župnoj kući.
Izvor: Župa Potoci – Bijelo Polje
