ŠIROKI BRIJEG – Prigodnim molitvenim programom u subotu, 7. veljače, obilježena je 81. obljetnica partizanskog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca.
Molitveni program, koji je predvodio gvardijan širokobriješkog samostana fra Jure Barišić, počeo je u večernjim satima molitvom kraj ratnog skloništa gdje su članovi Frame Široki Brijeg zapalili 12 svijeća u znak sjećanja na 12 fratara koji su ubijeni i spaljeni u ovom skloništu. Potom se procesija u kojoj su sudjelovali i framaši, njih 66, u čast 66 ubijenih hercegovačkih franjevaca, uputila prema samostanskoj crkvi. Svaki framaš nosio je majicu s likom jednog ubijenog franjevca, a na leđima je pisalo ime franjevca i broj godina koliko ih je imao u trenutku smrti. Molitvu na grobnici s posmrtnim ostatcima 24-ice pronađenih pobijenih franjevaca predvodio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš, a imena pobijenih i mjesta gdje su ubijeni čitali su trećari.
Svečanu svetu misu zadušnicu predslavio je provincijal Grbeš uz sumisništvo vicepostulatora fra Miljenka Stojića, generalnoga vikara naših biskupija mons. don Nikole Menala te svih gvardijana i velikog broja drugih franjevaca i svećenika. Pjevanje na misi predvodio je Veliki župni zbor. Molitvu vjernika čitali su gvardijani pojedinih samostana.
Govor mons. Nikole Menala, generalnog vikara, prenosimo u cijelosti:
Poštovani oče provincijale, fra Jozo,
župniče fra Jure,
cijenjena braćo svećenici,
poštovani redovnici i redovnice,
dragi Božji narode!
Najprije prenosim pozdrave gospodina biskupa mons. Petra Palića, koji je prošle godine predslavio misno slavlje povodom 80. obljetnice pogibije otaca franjevaca na Širokom Brijegu. On vas sve pozdravlja i pridružuje se zajedno s nama u molitvi.
Ovih dana, a posebice danas, u molitvama preporučujemo duše naše pokojne braće, njih 66, stradalih u Drugome svjetskom ratu. Trenutačno je (veljača 2026.), prema biskupovu dekretu, na pastoralne službe u Hercegovini raspoređeno 87 svećenika franjevaca (ako sam nekoga zaboravio, neka oprosti!). Može se zaključiti da je u Drugom svjetskom ratu stradao onoliki broj svećenika-redovnika koliki je, s obzirom na današnje okolnosti, potreban ocu provincijalu za pastoralno djelovanje franjevaca na području Mostarsko-duvanjske biskupije. Strašno! To je samo jedan žalostan statistički podatak koji nas opominje danas, na 81. obljetnicu stradanja ovih Božjih ljudi, te da nikada ne zaboravimo poziv koji odjekuje kroz cijelo Sveto pismo: „Pazi da ne zaboraviš!“ (Pnz 8,11)
Držeći se ove svetopisamske opomene biskup u miru, mons. Ratko Perić, odredio je tadašnjega sudskoga vikara, a današnjega Nadbiskupa vrhbosanskoga, mons. Tomu Vukšića, da u vidu budućega postupka proglašenja slugu Božjih, blaženih ili svetih širokobrijeških mučenika, prikupi svjedočanstva od živućih svjedoka. To je don Tomo, sa suradnicima, tiho i ponizno prikupljao desetljećima. Ovom prigodom biskupu i nadbiskupu, kao i svim osobama uključenima u taj junački pothvat i čin, izričem veliku zahvalu. Neka i ovi spisi rasvijetle istinu o toj četrdeset petoj (1945. g.)!
Braćo i sestre, ključno je očuvati sjećanje na događaje koji su se zbili za vrijeme Drugoga svjetskog rata u Hercegovini. Svake se godine okupljamo na Širokome Brijegu i slavimo euharistijski spomen-čin, koji nije samo sjećanje na prošli događaj, nego je uprisutnjenje Kristove žrtve, prinesene iz ljubavi prema ljudima, u eshatološkoj perspektivi. Euharistija je ono što vremenitosti daje konačan smisao, jer ona objedinjuje prošlost, sadašnjost i budućnost, jer ljubav nikad ne prestaje (1Kor 13,8).
Kao nasljedovatelji Isusa Krista, dok razmišljamo o njegovoj muci, smrti i slavnom uskrsnuću, uvidjeli smo na koji se način u njegovu životu očitovala ljudska bijeda, bijeda ljudi koji su sebe izdigli iznad Boga skrivajući se iza predaje starih. Zapovijed Božja bila je da zahtjev ljubavi prema čovjeku treba biti na prvome mjestu. Isus je bio posve uvjeren da je bilo koja odredba koja je priječila čovjeka u pružanju pomoći, gdje je pomoć bila potrebna, bila ništa manje nego suprotnost Božjemu zakonu.
Braćo i sestre, trebali bismo voditi brigu o tome da nikad ne dopustimo propisima da paraliziraju zahtjeve ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Danas se sjećamo braće redovnika koji su bili žrtve jednoga manifesta koji je paralizirao Evanđelje i navjestitelje Radosne vijesti, no žrtva pobijenih svećenika i redovnika u našemu narodu pokazuje nam da će zakon ljubavi prema bližnjemu uvijek biti ispred manifesta samoupravljanja.
Neka njihova žrtva bude poticaj današnjim naraštajima za neustrašivo svjedočenje ljubavi prema Bogu i ljudima. Pokoj vječni daruj im, Gospodine!
