Mostarsko-duvanjski biskup mons. Petar Palić predslavio je u nedjelju, 14. kolovoza 2022. svečanu Euharistiju u katedrali – manjoj bazilici sv. Terezije Avilske u Subotici, slavljenu u sklopu središnje proslave 112. Dužijance – zahvale za žetvu bunjevačkih Hrvata.
Predsjednik Udruge bunjevačkih Hrvata „Dužijanca“ mons. Andrija Anišić sve je vjernike i uzvanike prije mise pozdravio u ime subotičkoga biskupa Slavka Večerina, koji je bi odsutan zbog oporavka od bolesti, zamolivši za nastavak molitvi za njegov oporavak. „Pozdrav upućujem u ime naše Udruge i uime Stevana Bakića, gradonačelnika Subotice, s kojim je upućen poziv svim gostima Dužijance. Pozdravljam goste iz Hrvatske, Mađarske, predstavnike vlasti Pokrajine Vojvodine i Republike Srbije, a osobito Grada Sbotice, uz čiju pomoć i podršku je Dužijanca organizirana“, kazao je.
Pozdravio je i predstavnike nacionalnih vijeća, napose Hrvatskoga nacionalnog vijeća i hrvatske institucije i udruge u Srbiji. Poseban pozdrav uputio je predstavnicima Grada Novog Sada koji su ugostili na nedavnu manifestaciju „Dužijanca u Europskoj prijestolnici kulture“, te djecu i mlade u bunjevačkim narodnim nošnjama i sve domaće vjernike i goste.
Župnik katedralne župe Stjepan Beretić, pozdravljujući biskupa predjedatelja koncelebracije u ime svećenika, redovnika i redovnica, bogoslova i sjemeništaraca Subotičke biskupije, bandaškog i malog bandaškog para te svih vjernika, kazao je kako je biskup Palić „došao kao nekadašnji pitomac našeg sjemeništa Paulinuma, kao dragi gost jer je u njegovoj biskupiji vrelo Bune, iz „staroga kraja“, gdje se, u Mostaru, spremamo proslaviti Dužijancu“.
Čitanja su navijestili bandašica Katarina Piuković i bandaš Dominik Skenderović, psalam otpjevala Nataša Kostadinović a Aleluju Marko Križanović.
„Danas sam s radošću ovdje među vama, kako bih bio dionik ovoga vašega slavlja, koje pokazuje ponajprije vaš vjernički, a zatim i narodni identitet koji je sastavni dio ovoga područja i ove zemlju u kojoj živite. Dužijancom, hrvatskim narodnim običajem i slavljem, naš hrvatski narod na ovim prostorima više od 110 godina na ovakav svečan i prepoznatljiv način zahvaljuje Bogu za svoje salaše, za dobru žetvu i za kruh svagdašnji. Ima li čovjekova plemenitijeg osjećaja od zahvale? Međutim, uz taj plemeniti osjećaj u čovjeku, postoji, nažalost, i osjećaj mržnje i zavisti, kad „zlim okom“ gledamo na drugoga i sve ono što taj drugi jest“, kazao je biskup u homiliji.
Osvrćući se na navještena čitanja 20. Nedjelje kroz godinu, on je rekao kako u sudbini proroka Jeremije i kao pojedinci i kao narod možemo otkriti sebe i dio svoga života. „Poput Jeremije se susretnemo s iskustvom rezignacije, napuštenosti. Susretnemo i one koji na ovaj ili onaj način niječu naš način života, postojanja, identiteta. Odlazak, iseljavanje, napuštene kuće, njive i salaši pokazatelj su okolnosti u kojima živimo, onoga što u sebi nosim i pred čime strepimo. Međutim, Jeremija nam svojim životom svjedoči: Bog nije napustio svoj narod. A sva naša nada i pouzdanje nije u političkim sustavima, nego samo u Gospodinu. Stoga nas poslanica Hebrejima poziva na postojanost i ustrajnost.
Ovaj poziv na postojanost i ustrajnost na poseban način odjekuje danas svima vama koji ste ove godine dionici slavlja ovih žetvenih zahvalnih svečanosti. Sijač, odnosno zemljoradnik, klasje, pšenica, kruh svjedoče nam upravo o postojanosti i ustrajnosti. Zemljoradnik postojano iz godine u godinu sije sjeme, s vjerom i nadom da će donijeti svoj urod. Ustraje u svom činu, unatoč tome što mu katkad ni vremenski uvjeti, ni gospodarske okolnosti ne idu na ruku. I u vjerničkom životu postojanost i ustrajnost su suprotnost prolaznosti, malodušju i neodgovornosti i sveti pisac nas podsjeća da smo okruženi „tolikim oblakom svjedoka“. Taj „oblak svjedoka“ jesu svi oni koji su prije nas živjeli ovaj život, koji su se, također, susretali s poteškoćama, s nerazumijevanjem, s otporom, progonom, pa čak i smrću, ali su unatoč svemu čuvali i obrađivali vinograde, polja i njive naše, sijali s nadom da nas Gospodin neće ostaviti gladnima, nego će opet u svojoj dobroti svima dati „kruh naš svagdašnji“.
„Oblak svjedoka“ jesu svi oni oko nas, koji u jednostavnosti života i danas žive svoje opredjeljenje za Isusa Krista. Govoreći o pozivu na svetost u suvremenom svijetu i razmišljajući upravo nad ovim riječima poslanice Hebrejima, papa Franjo u svojoj apostolskoj pobudnici „Radujte se i kličite“ kaže: „… Pozvani smo priznati da smo ‘okruženi tolikim mnoštvom svjedoka’ (Heb 12,1) koji nas opominju da se ne zaustavljamo duž puta, potiču nas da nastavljamo svoj hod prema cilju. Među njima može biti naša vlastita majka, jedna baka ili druge bliske osobe (usp. 2 Tim 1,5). Možda njihov život nije uvijek bio savršen, no, čak i unatoč nesavršenostima i padovima, nastavili su hodati dalje i svidjeli se Gospodinu.“ (GE 3)“, kazao je biskup.
„Moramo se “ugledati u Isusa, početnika i dovršitelja naše vjere, koji nas spašava i vodi savršenstvu.” Također trebamo oponašati njegov žar, hrabrost i snagu u suočavanju s protivljenjem teških situacija i sustava s kojima se i on suočavao. Moramo se nastaviti odupirati i boriti protiv zla, a snagu koja nam je za to potrebna zasigurno će nam dati sam Isus Krist. Današnje Evanđelje je jedno od onih koje se pokazalo enigmom za proučavatelje Svetog pisma, a posebno za one koji ove Isusove riječi upotrebljavaju i tumače na različite, ponekad i vrlo negativne načine. Potrebno je svjetlo i vodstvo Duha Svetoga kako bismo razumjeli što nam Gospodin želi priopćiti kroz današnje Evanđelje.
Ovih smo dana suočeni s razarajućim požarima i uništavajućom snagom vatre, ognja. Postoje situacije u Bibliji kada je, prema izvješćima svetih pisaca, vatra zaista pala s neba. Vatra i sumpor padali su s neba na Sodomu i Gomoru (Post 19,24 i dalje). Jedna od deset pošasti protiv Egipta bila je vatra i tuča s neba (Izl 9,3). Prorok Ilija je pozvao oganj s neba koji je spalio Ahazijine vojnike (2 Kr 1,9-17). Znači li to da Isus čezne i želi uništenje? Ne, vatra koju je Isus došao baciti na zemlju nije nijedna od tih vatri. Nije razorna vatra. To je oganj Duha Svetoga koji se bori za naše duše. Opisujući taj oganj, sveti Ćiril Aleksandrijski je napisao: “Stoga potvrđujemo da je vatra koju je poslao Krist za ljudsko spasenje i korist… Jer vatra je ovdje, kažem, spasonosna poruka Evanđelja i snaga njegovih zapovijedi; kojim smo svi mi na zemlji, koji smo bili takoreći hladni i mrtvi zbog grijeha, i u neznanju o Onome koji je po prirodi i istinski Bog, zapaljeni za život pobožnosti i postali gorljivi u duhu” (Ćiril Aleksandrijski, Propovijedi 89-98).
Stoga nas danas Isus uvjerava u svoju spremnost da nastavi djelo spasenja koje je započeo u nama, kroz neprestano čišćenje naših duša. Oganj koji želi donijeti je za naše vlastito pročišćenje i dobro. Taj oganj doista uništava, ali uništava krhotine i materijale neumjerene zarobljenosti, nemorala, nepravde, zla i korupcije u našim životima. Svrha je osvjedočiti nas i uvjeriti da trebamo okrenuti novi list i pomoći nam da preispitamo svoj prošli i sadašnji stav pred Bogom kako bismo potaknuli bolju budućnost za sebe i svoju generaciju.
Što je uzrok podjela o kojima Isus govori u današnjem Evanđelju? To je evanđelje, Radosna vijest koju propovijedamo svojim pročišćenim, pozitivnim i plemenitim životom koji ponekad izaziva nepravde u našim obiteljima, crkvenim zajednicama, društvu, zemlji i svijetu općenito. To je Radosnu vijest da se spasenje, oproštenje i vječni život postižu vjerom u Isusa Krista. Budući da ova poruka isključuje one koji se odbijaju obratiti Isusu, ona ih vrijeđa, ljuti, a često rezultira protivljenjem, podjelama, pa i otvorenim progonima. I u takvim situacijama netrpeljivosti, progona, protivljenja kršćani ostaju ukorijenjeni u Isusu Kristu, ne odbacujući i ne osuđujući nikoga. Koliko god današnje Evanđelje podiže naš moral u borbi protiv zla, nevjere i nepravde, također je važno uzeti k srcu da naš svijet treba više ljubavi nego mržnje, više mira nego rata i više jedinstva nego podjela“, završio je biskup homiliju.
Svečanu je liturgiju animirao Katedralni zbor „Albe Vidaković“ na čelu sa zborovođom i orguljašem mo Miroslavom Stantićem.
Biskup je Palić sudjelovao i na svečanom mimohodu sudionika Dužijance do središnjeg trga, gdje je priređen kulturni program i svečano uručenje kruha od novoga brašna od strane bandaškoga para gradonačelniku Subotice Stevanu Bakiću.
