4. ožujka 2024.

Biskup Petar Palić na misi za branitelje u župi Potoci

„Pomirenje mora biti i ostati naš nutarnji vodič!“

U ponedjeljak, 19. lipnja 2023. u župi Potoci – Bijelo Polje svečano je obilježena završnica „Lipanjskih zora“. Svečanim misnim slavljem u 19 sati predsjedao je biskup Petar Palić, u zajedništvu s drugim svećenicima, a posluživao je đakon Zvonimir Rezo.

Na početku mise župnik don Rajko Marković pozdravio je biskupa Petra, nazočne svećenike, hrvatske branitelje, sve nazočne goste iz društvenog, političkog i kulturnog života, sve župljane i organizatore obilježavanja “Lipanjskih zora”. Biskup Petar je uzvratio na pozdravima i pozvao nazočne na molitvu za sve pokojne branitelje, civilne žrtve rata, invalide i njihove obitelji, kao i za sve one koji se bore i teško nose s ratnim posljedicama.

U svojoj homiliji, biskup Petar je govoreći o biblijskim tekstovima dana, podsjetio na hrabrost i žrtvu branitelja u borbi protiv zla i smrti, pozvao na izgradnju mira i na borbu protiv mržnje i nasilja.

Nakon sv. Mise uslijedila je komemoracija kod spomenika podignutog žrtvama Drugog svjetskog i Domovinskog rata uz polaganje vijenaca i molitvu za sve poginule branitelje.

Prigodni program organiziran je na obližnjem sportskom igralištu, popraćen različitim glazbenim sadržajima i nastupima župnog folklornog društva.

Homiliju biskupa Petra donosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre!

  1. Okupljeni smo danas u ovoj župnoj crkvi kako bismo se u ovoj euharistiji zahvalno spomenuli svih branitelja koji su bili spremni dati svoje živote za slobodu i izgradnju mira. Zahvalnim srcem sjećamo se svih poginulih branitelja, njihovih obitelji, civilnih žrtava rata i svih invalida Domovinskog rata.

Povijest i povjesničari, kao i živi sudionici tih događaja iznosit će gledišta i analize vojno-redarstvene operacije „Čagalj – lipanjske zore“. Ono što je neupitno jest da su upravo tom operacijom hrvatske snage oslobodile općine Mostar, Čapljinu i Stolac i područje od oko 1.800 četvornih kilometara. Zahvaljujući upravo tim hrabrim braniteljima, možemo danas u slobodi ostvarivati svoja prava i odgovorno graditi društvo u kojemu živimo.

  1. Mir je, draga braćo i sestre, uvijek kompliciran i višeslojan. Zato postoji mnogo istraživanja o sukobu i miru. Postoje instituti koji se bave stanjem mira u svijetu: sukobima i kriznim žarištima, međunarodnim izvozom oružja i pitanjem globalne pravde, okvirnim uvjetima nastajanja nepravde i nastajanja nasilja. No, izvan globalnih pitanja, pitanje mira se u konačnici tiče i nas samih, i to vrlo osobno. Riječ je o vlastitom ponašanju, vlastitoj odgovornosti pred Bogom i bližnjima.

Kao kršćani slušamo riječi evanđelja. Evanđelje, odnosno Isus Krist nas uči da ubijanje počinje mnogo ranije, mnogo prije nego što netko umre. I prije samoga rata, rat postoji dugo u našim umovima i srcima. Da, tamo gdje bratu riječima oduzimaš dostojanstvo, omalovažavaš ga, vrijeđaš, iskrivljavaš činjenice, već si kriv. Podložan si osudi. Jer tako se priprema tlo za kasnija ubojstva i nasilje.

Stoga veoma uznemirujuće i neodgovorno odjekuju ovih dana pozivi na prosvjede „protiv“ onih drugih, protiv njihova identiteta, kulture i svega onoga što drugoga čini drugačijim. Rat i prijezir, mržnja počinje na jeziku, taloži se u umu i zatim postaje djelo. Žalosno je što se, i nakon tolikih sukoba na našim prostorima, danas ta neozbiljnost, pa dolazila i od vjerskih predstavnika, s kojom ljudi vrijeđaju druge, iskrivljuju činjenice ili siju neprijateljstvo ponovno povećava u našim raznolikim komunikacijskim putevima.

Može i mora biti moguće raspravljati u društvu. Otvorena demokratska društva napreduju na raspravi o vrijednostima, o pravima, o pravim društvenim i političkim mjerama. Ali spor mora završiti tamo gdje je dostojanstvo pojedinca, pa i jednoga čitavoga naroda dovedeno u pitanje.

  1. Mi se kršćani, katolici nadahnjujemo na Isusovim riječima, njegovim poukama i opomenama. Pomirenje mora biti i ostati naš nutarnji vodič. Jer Isus od nas u ovome svijetu očekuje da činimo vidljivima znakove Božje prisutnosti. Pomirenje je kršćanska ciljna perspektiva!

Stoga i nama kršćanima današnjice izazovno zvuče riječi apostola Pavla upućene zajednici u Korintu: „Braćo! Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje.“ Sveti Pavao nastavlja da smo pozvani u svemu davati doličan životni primjer i kloniti se sablazni.

U Evanđelju smo čuli nastavak Isusova govora na gori blaženstava i veoma poznatu, a često i krivo citiranu rečenicu, kad se govori o pravdanju osvete: „Oko za oko, zub za zub!“

Ovaj izraz dolazi iz Mojsijeva zakona, gdje se prvi put pojavio unutar odluke koja je bila namijenjena rješavanju upravo problema osvete (Izl 21,24, Lev 24,20). Ovim se zakonodavstvom nastojalo osigurati razmjernu pravdu, osiguravajući tako da kazna koju je oštećena strana mogla zahtijevati na sudu ne može premašiti prouzročenu štetu.

Međutim, Isus od nas kršćana traži još više, jer nije dovoljno ono što je rečeno starima. Poručuje nam: „A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu!“

Žrtva je uvijek jača od nasilnika. Naizgled inferiorni u najmanju ruku uznemiruje naizgled jakog i tjera ga da razmisli o svom djelu.

Reakcija jednog pojedinca, kako kroz povijest tako i danas, pokazuje kako čovjek, slijedeći Isusov savjet, okreće drugi obraz i tako prekida spiralu nasilja.

Helena, supruga francuskog novinara Antoinea Leirisa, bila je u koncertnoj dvorani „Bataclan“ u Parizu 13. studenoga 2015., kad su teroristi otvorili vatru i ubili 80 osoba, dok je u cijelom tom koordiniranom terorističkom činu stradalo 130 osoba. Nakon što je ostao sam s maloljetnim sinom Melvilom, Antoine je napisao teroristima:

“U petak navečer ste oduzeli život jednom izvanrednom biću, ljubavi mog života, majci moga sina, ali nećete dobiti moju mržnju. Ne znam tko ste i ne želim znati, vi ste mrtve duše. Ako nas je Bog radi kojega nas slijepo ubijate stvorio na svoju sliku, onda je svaki metak koji je pogodio tijelo moje žene morao razderati ranu u njegovu srcu.

Ne, neću vam dati dar da vas mrzim. Čak i ako ste to namjeravali; odgovoriti na mržnju bijesom značilo bi popustiti pred istim neznanjem koje vas je učinilo onim što jeste. Želite da se bojim, da sumnjičavo gledam svoje sugrađane, da svoju slobodu žrtvujem za sigurnost. Izgubili ste. Igrač je još uvijek u igri.”

Isusove riječi „pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi“, postale su konkretne u riječima i životu Antoinea Leirisa, ali i u mnogima koji odgovaraju: „Nećete dobiti moju mržnju“, riječima koje je Leiris pretvorio u naslov svoje knjige („You Will Not Have My Hate“, 2017.).

  1. Draga braćo i sestre! Mržnja uništava ljudski život, napada zjenicu Božjega oka. Danas se zahvalno spominjemo žrtava mržnje koja je tako strašno buknula tijekom Domovinskoga rata. Paklom toga rata ostat će obilježene cijele generacije žrtava, sve do danas.

Sjećanje na prošlost zahtijeva odgovornost za sadašnjost. I danas treba biti budan, kako se u glavama ljudi ne bi usidrila nova mržnja.

Isus Krist, veliki pomiritelj, spasitelj svijeta, poziva nas da ne govorimo jezikom mržnje i nasilja, sumnje i glasina. Poziva nas da ne dopustimo da se rat pojavi u našim mislima. Poziva nas da budemo svjedoci mira i pomirenja srcem, glavom, ustima i rukama. Uostalom, to je i naša obveza prema svima onima koji su dali život za našu slobodu.

Ovo slavlje euharistije neka nas ohrabri da u našem svijetu budemo mirotvorci, jer će se samo oni sinovima Božjim zvati. Amen.