Školske sestre franjevke Krista Kralja Provincije Svete Obitelji u Mostaru, osim što djeluju u odgojno-obrazovanom radu, župnom apostolatu, radu u zdravstvenim i socijalnim ustanovama, samostalnim radionicama radinosti, izdavaštvu i medijima, kao i kroz umjetničko stvaralaštvo, svoju ljubav usmjerile su vođenje Duhovnog centra “Biskup fra Paškal Buconjić”. U njegovom okrilju djeluje kršćanska zajednica kontemplativne molitve Jeka tišine, tu se redovito organiziraju tečajevi i duhovne obnove, zatim brojne radionice za djecu, mlade i obitelji, a posebno su posjećene duhovne vježbe meditacije i kontemplacije. Jedan od programa je i trodnevni seminar posta, molitve i šutnje.
Upravo o tome ću napisati koji redak jer smatram ga vrijednim i potrebnim informacijama čitateljima i budućim potencijalnim sudionicima seminara, a seminar se dogodio od 5. do 8. prosinca 2024.
Srdačna dobrodošlica nasmiješenih lica časnih sestara, prekrasna glazba i miris prostora prvo je što uočite. A kada se smjestite u svoju sobu, koja nosi naziv po nekom o svecu, uočite s koliko detalja i brižnosti su pristupili kako bi se ovdje osjećali ugodno. Na ovom seminaru postoje pravila koji smo se dužni pridržavati i većinom svi pomislimo kako će to biti teško.
Teško ćete povjerovati ali post o kruhu i vodi tri dana seminara postane ugodan. Kruh nikada nije bio tako mirisan i ukusan, a gutljaj krepak. Ustvari nauči se pravilno postiti po instrukcijama časne sestre Ljilje Pehar koja je voditelj seminara. Majčinskom ljubavlju prigrli svakog sudionika i posveti mu se s posebnom pažnjom.
Šutnja na seminaru je zlatno pravilo, ali i zlata vrijedna. U suvremenom načinu života u prevelikoj buci i trci upravo ovdje osjetimo konačno mir i tišinu, a to nam je potrebno kako bi čuli što nam Bog govori, ali i da čujemo svoje srce i saberemo misli. Dragocjeno je iskustvo zajedničke molitve, pjesme, klanjanja i meditacije. Razmjena osobnih promišljanja je prekrasna jer nerijetko se dogodi da preko nekog od sudionika dobijete upravo onaj odgovor koji tražite, baš kao kada nasumično otvorite Bibliju i upravo kroz odabrano čitanje Bog vam šalje poruku.
Svim sudionicima seminara posebno je bilo značajna posjeta biskupa Petra Palića, koji je održao predavanja pod nazivom Janjevo – najstarija hrvatska dijaspora i služio svetu misu u kapeli u središtu samostana. Biskup je govorljivo predstavio bisere Janjevce a riječ je o blaženicima fra Serafinu Glasnoviću Kodiću (1893. – 1947.), don Antunu Muziću (1921. -1948.) i fra Alojziju Paliću (1877. – 1913.), kao i o značaju fra Franje Brkića i don Ante Bakovića, koji su dali veliki doprinos za vrijeme svog službovanja u Janjevu. Poznato je kako je upravo u Janjevu sačuvano treće najstarije zvono u Hrvata, a isto se nalazi na biskupovom grbu. Riječ je o zvonu svetog Nikole koje je izliveno 1368. Znakovito je kako je baš na blagdan svetog Nikole biskup Petar na seminaru govorio o istome, a također govorio je i o marijanskom svetištu u Letnici iz 16. stoljeća, zboru Bijeli anđeli koji su prvi snimili duhovne pjesme na hrvatskom jeziku, te o najstarijim dokumentu gdje se spominje Janjevo a potječe iz 1303. godine. Nakon vrlo zanimljivog predavanja sudionici seminara su postavljali pitanja dok je biskup Petar u svojoj jednostavnosti i poniznosti odgovarao čineći vrlo ugodnu komunikaciju.
Post i noćno bdijenje već drugoga dana na nekim polaznicima seminara ostavili su i simptomatične glavobolje ili umor, ali okrjepa se našla u molitvi i šetnji kroz prekrasni Biblijski vrt uz samostan. Svaki grm, drvo, skulptura, uređenje vrta, pa i samo groblje časnih sestara na Grubanu odišu simfonijom reda. Prijao je prehladni zimski dan srcima koja su pamtila.
Ono što daje posebnost ovome mjestu je prekrasni maslinik u kojem je posađeno više od 3500 maslina, što je najveći i najsjeverniji maslinik. Poznato je da vrijedne časne sestre proizvode najkvalitetnije maslinovo ulje, što potvrđuju brojna priznanja i povelje.
Prisjetila sam se kako je ovaj samostan potpuno spaljen i uništen prilikom srpske agresije 1992. godine tako da je na mene još snažniji dojam ostavljao. Pomislila sam na tolike časne sestre koje su progonjene, zatvarane i ubijene tijekom komunističkog režima i zahvalila na žrtvi koju su podnijele. Jasno je da ovoliki plodovi ljubavi mogu izniknuti iz velike žrtve koju i danas daju s puno ljubavi.
Na koncu seminara koji je završio u nedjelju služenjem svete mise u kapelici sa časnim sestrama, do kada su svi negativni simptomi iščezli, te su se uočavala ozarena lica sudionika, svi sudionici su dojmovi i zahvale. Iako su sudionici različitih profesija i generacija, od mladih srednjoškolaca do umirovljenika, branitelja, domaćica do intelektualaca, nerijetko je zaiskrila suza, a ganutljive riječi su se upijale na plodno tlo duša, koje su se okrijepile u ovoj oazi mira. Prenoseći osobne dojmove mogu samo zaključiti kako je ovo poticaj da se ovdje sretnemo ponovo, kao i da pozovemo one koji nisu imali priliku da svakako prođu ovo predivno iskustvo.
Anita Martinac
Izvor: ŠSF
