Čovjek današnjice koristi simbole kako bi izrazio neku svoju misao, osjećaj ili jednostavno kako bi se predstavio drugima s kojima dolazi u komunikaciju.
Biskup, episcopus (nadglednik), nije samo onaj koji nadgleda svoje stado, već i onaj koji nad njim bdije i čuva ga. Tako i biskupov grb prati biskupovo djelovanje kroz tijek vremena i uvijek ga iznova podsjeća na Onoga kome je povjerovao (usp. 1 Tim 1,12) i koji ga je poslao biti ribarom ljudi (usp. Lk 5, 10-11).
Polazeći od ornamenata koji se nalaze oko štita, prvi element koji se primjećuje je zeleni šešir sa dvanaest zeleno-zlatnih čvorića – simbol koji se za biskupske grbove koristi još od 15. stoljeća. Tako se po boji (zelenoj šešira i zeleno-zlatnoj špagici i čvorićima), broju čvorića (dvanaest) i zlatnom križu (s jednom poprečnom gredom) čita kako je nositelj grba biskup.
Ispod štita nalazi se biskupovo geslo Na tvoju riječ (Lk 5,5) koje je ispisano u istom obliku kako se nalazi i na grbu pape Franje, kako bi se istaknulo jedinstvo s papom i Svetom Stolicom. Time se ujedno ističe i da ispovijedamo da je Crkva jedna, sveta, katolička i apostolska i kao takva ista u ispovijesti vjere u Isusa Krista, Sina Boga živoga.
Štit je podijeljen na tri dijela crvenom, bijelom i plavom bojom u kojima se prvotno prepoznaje hrvatske nacionalne boje. Također, prva dva polja (crveno-srebrno) boje su grada Dubrovnika u kojem je biskup do sada vršio svoje svećeničko poslanje, a plava boja simbol je Jadranskoga mora.
Prvo, crveno, polje simbol je ljubavi – kako prema Domovini tako i prema mjestu porijekla biskupa – Janjevu, najstarije hrvatske dijaspore na Kosovu.
Život vjernika u toj najstarijoj hrvatskoj dijaspori na Kosovu, koji je u mnogome obilježio i biskupov život, počiva na svojevrsnom tropletu:
– tradiciji življenja vjere mnogih očeva i majki, koju su se hranili i jačali u slavljenju svetih Otajstava: slušajući Riječ Božju i blagujući kruh života u zajednici s braćom za stolom s Raspetim i Uskrslim Gospodinom;
– življenju bračne i obiteljske duhovnosti u kućnoj crkvi, koja pomaže vjernicima posvetiti se molitvom i vlastitim radom i učiniti život u ovome svijetu vrijednim i podnošljivim;
– na pouzdanju da vjera u Božju providnost u konačnici određuje i vodi naš život.
Najstariji do sada poznati spomen Janjeva potječe iz 1303., a zabilježen je u pismu pape Benedikta XI. barskom biskupu Marinu. Janjevo je poznato i po drugom najstarijem zvonu Crkve u Hrvata, a izliveno je 1368. Na njemu se nalazi i natpis: + ○ Mihael ○ et ○ Nicolavs Mercept ○ M ○ III ○ LXVIII.
U drugom, srebrnom polju nalazi se simbol Svetoga pisma – knjiga, ispod kojeg se nalaze dva mača – simbola mučeništva svetoga Stjepana I., pape i sv. Vlaha, biskupa. Dva su to mučenika (i zaštitnika Hvarske i Dubrovačke biskupije) koji su umrli mučeničkom smrću odsijecanjem glave zbog navještaja Božje riječi. Mučenik, kao svjedok, ujedno je i pobjednik – zato se i Sveto pismo nalazi iznad mačeva. Stranice knjige obojane su istom bojom kao i geslo što znači da smo se za Gospodina i Njegovu riječ pozvani boriti sve do smrti i da smo pozvani biti hrabri svjedoci za Gospodina sve do kraja zemlje (Dj 1, 8).
Iako je tmina nešto što u čovjeku uvijek iznova budi strah, u trećem, plavom polju prikaz je cjelonoćnog ribolova (usp. Lk 5, 1-11) u kojem su se učenici trudili nešto uloviti, ali u tome nisu uspjeli. No, nakon što je Gospodin ušao u Petrovu lađu (Kristov monogram na jedru, grčka slova hi (X) i ro (P) – Hristos – Krist – Pomazanik) i nakon Petrove spremnosti da na Gospodinovu riječ ponovno baci mrežu, uhvatiše veoma mnoga riba, mreže im se gotovo razdirale. Na Petrovo priznanje grješnosti nadovezuje se Gospodinovo poslanje i poziv Petru: Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude! Budući da je tim istim riječima obuhvaćen i čitav biskupov život (kako prošli, sadašnji i budući), bačena mreža postaje i dio samoga štita, ali i pastoralnog poslanja na tri otoka (Hvar, Brač i Vis) koji su prikazani sa tri šesterokrake zvjezdice. Osim što su one u ovom polju posložene kao i geografski gore navedeni otoci, zvjezdice također označavaju i apostolsko (biskupsko) nasljeđe, jer se te iste zvjezdice nalaze i u grbovima biskupovih prethodnika: mons. Slobodna Štambuka i mons. Celestina Bezmalinovića. Također, zvjezdica koja se nalazi u centru ovoga polja simbol je i Presvete Bogorodice koju štujemo i pod imenom Zvijezda mora – Stella Maris, budući da je biskup u pozdravnom govoru istaknuo kako svoje služenje, uz sv. Nikolu biskupa, sv. Vlaha, sv. Stjepana, pape, sv. Prošpera, sv. Jurja i svih svetih Božjih ugodnika, povjerava i zagovoru i pomoći bl. Djevice Marije, čiji je zagovor kao dijete molio pred likom Gospe Letničke.
Grb je izradio vlč. Tomislav Hačko, svećenik na poslijediplomskom studiju u Rimu.
