BISKUPIJA MOSTARSKO-DUVANJSKA
Dioecesis Mandentriensis- Dulminiensis
Područna/sufraganska biskupija Vrhbosanske metropolije
Zaštitnik Biskupije: sv. Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije, 19. ožujka
Naslovnica
katedrale: Marija Majka Crkve, svetkovina sutradan pod Duhovima
Biskupija ili dijeceza. Drugi vatikanski koncil ovim riječima opisuje biskupiju: “Dijeceza je dio Božjega naroda koji je povjeren biskupu na pastirsku brigu, dakako uz suradnju prezbiterija. Ukoliko je povezana sa svojim pastirom i skupljena od njega po Evanđelju i Euharistiji u Duhu Svetom, ona tvori mjesnu Crkvu, u kojoj je doista prisutna i djeluje jedna, sveta, katolička i apostolska Kristova Crkva”.[1] Bez ikakve promjene u latinskom tekstu Zakonik kanonskoga prava preuzima tu definiciju.[2]
Uspostava metropolije i biskupske hijerarhije u Bosni i Hercegovini. Apostolskim pismom Ex hac augusta („S ove uzvišene Stolice“), 5. srpnja 1881., papa Lav XIII. određuje: „Na vlastitu pobudu, po sigurnu Našem znanju i zrelu promišljanju svom puninom Apostolske vlasti, na veću slavu svemogućega Boga, na uzvišenje i porast katoličke vjere u tim narodima određujemo i odlučujemo da se u pokrajinama Bosni i Hercegovini ustanovi i bude hijerarhija biskupa ordinarija, prema propisima kanonskih zakona. Oni će primiti naslov prema sjedištima koja ovim Našim pismom osnivamo te kao crkvenu pokrajinu uspostavljamo“.[3]
Tri nova i jedno staro biskupsko sjedište. Papa ustanovljuje novo sjedište nadbiskupije i metropolije u Sarajevu. Zatim nastavlja: „A njemu doznačujemo, pridajemo i dodjeljujemo kao pokrajinska ova tri sjedišta: dva koja podižemo kao nova u gradovima Banjoj Luci i Mandetriju, pučki Mostar, i treće, već ustanovljeno, mrkansko-trebinjsko, kojim će upravljati dubrovački biskup, kao administrator, dok se drukčije ne odredi.“[4]
Spomenutim Apostolskim pismom Hercegovački apostolski vikarijat, koji je osnovan 24. ožujka 1846., dokida se i utrnjuje, a umjesto njega osniva se Mostarsko-duvanjska biskupija.
Ime Duvno. „A što se nove Mostarske biskupije tiče, u čijim se granicama nalazi grad Dumno, pučki Duvno, koji su stari zvali Delminij, odakle je nastalo ime Dalmata, imajući u vidu da je taj grad s okolnim naseljima – kako govore stari zapisi – zadobio dostojanstvo biskupskoga sjedišta, koje se zvalo duvanjsko ili dalmatsko, Mi želimo i naređujemo da se mostarski biskup zastalno služi i resi i naslovom duvanjskim ili delminijskim kako bi živjela u potomcima uspomena na tu uglednu stolicu.“[5]
Biskupijske granice, prema pismu „Ex hac augusta“. Određeno je da granice Mostarsko-duvanjske biskupije teku ovako: „Mostarsko-duvanjska biskupija obuhvaćat će cijelo područje Hercegovine, koje se nalazi okruženo granicama Vrhbosanske i Banjalučke biskupije na sjeveru, granicom Dalmacije do grada Metkovića na zapadu, granicama Mrkansko-trebinjske biskupije na jugu i pokrajinom zvanom Novofori, pučki Novi Bazar.
Ovoj biskupiji pripadaju sljedeće župe: Mostar, Široki Brijeg, Ljuti Dolac, Čerin, Gradnići, Gabela, Humac, Veljaci, Klobuk, Rasno, Ružići, Drinovci, Gorica, Posušje, Vir, Roško Polje, Grabovica, Bukovica, Županjac, Šujica, Seonica, Rakitno, Kočerin, Gradac, Goranci, Drežnica, Konjic.“[6]
Prema tom svečanom Pismu: „Mrkansko-trebinjska biskupija zadržat će netaknute svoje granice, kao i broj župa koje su sada podložne jurisdikciji biskupa upravitelja“.[7]
Mostarski biskup – apostolski administrator Trebinjske biskupije. Isti je Papa 8. srpnja 1890. iz jurisdikcije dubrovačkoga biskupa izuzeo i na mostarsko-duvanjskoga biskupa kao apostolskog administratora prenio upravu Trebinjsko-mrkanske biskupije: „Stoga Našom apostolskom vlašću, snagom ovoga Pisma, upravu Crkava Trebinjske i Mrkanske trajno sjedinjenih, koju je do sada vodio dubrovački biskup, prenosimo na mostarskoga biskupa pro tempore bilo u duhovnim bilo u vremenitim stvarima ad beneplacitum Nostrum = do drukčije odluke.“[8]
Granice, prema Dekretu Svete Stolice (Kongregacije za širenje vjere), 24. ožujka 1891., potegnute su ovako: Između Mostarsko-duvanjske i Vrhbosanske dijeceze „prema zapadu počinju od sjevernoga dijela Šuice i idu granicom civilnih kotareva Bugojna i Prozora s jedne, a Livna i Duvna s druge strane, do granice kotara Travnika i Mostara, koja slijedi prema istoku do ušća gdje Rama utječe u Neretvu; odatle Neretvom prema istoku idu do mjesta gdje zapadna granica općine Donje Selo dopire do Neretve, prosljeđuju crtom koja ovu granicu i onu koja međusobno razdvaja Tubanić i Dragočas sve do kotarske granice na Ivanu; zatim biskupijske granice slijede kotarsku granicu do onoga mjesta gdje se siječe ovo posljednje u Treskavici kotarskom granicom između Sarajeva i Foče, nastavljaju po sjevernoj granici fočanskoga kotara do Drine i napokon slijede tijek te rijeke do ušća rijeke Lima koji je prema istoku granica Mostarske biskupije, tako da civilni kotarevi Foča i Čajniče s Rudom pripadaju Mostarskoj biskupiji, a Goražde Vrhbosanskoj nadbiskupiji“.[9]
Granice između Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, prema istoj odluci iz 1891., jesu: „od Metkovića do Bivolja brda rijeka Neretva, odatle se protežu tako da dijele
civilni kotar mostarski od civilnoga kotara stolačkoga,
isti kotar stolački od civilnoga kotara nevesinjskoga,
isti kotar nevesinjski od kotareva bilećkoga i gatačkoga (Gacko),
napokon gatački kotar od fočanskoga“.[10]
To znači da u Mostarsko-duvanjsku biskupiju ulaze, s lijeve strane Neretve, kotarevi: Nevesinje, Kalinovik, Foča, Rudo, Čajniče. A u Trebinjsko-mrkansku biskupiju ulaze kotarevi: Stolac, Ljubinje, Bileća i Gacko.
Župe su u biskupiji podijeljene Decizijom Svete Stolice od 17. srpnja 1899. godine. Tom je Decizijom Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji pripalo 25 onda postojećih župa, a za dijecezanski svjetovni kler određeno je 12 tada postojećih župa:
1) Blagaj
2) Drežnica
3) Gabela
4) Glavatičevo
5) Grabovica
6) Gradac
7) Grude
8) Klobuk
9) Potoci – Bijelo Polje
10) Vir
11) Vinica
12) Nevesinje
te 12 imenično navedenih i teritorijalno određenih župa, a tada kanonski nepostojećih, ali koje biskup može osnovati kad god hoće „bez ikakvih savjetovanja“. A to su:
1) Mostar na sjevernoj strani
2) Biletići sa selima: Blizanci, Krućevići, Tepčići
3) Crnač sa selima: Britvica, Izbično, Liskovac, Prosine i Vranjkovići
4) Čapljina s Trebižatom i Dreteljem
5) Dobrič sa selima: Knešpolje, Polog i Vlasnići
6) Dobro Selo sa selima: Krivodo, Slipčići, Sretnice
7) Kongora sa selima Mandino Selo, Borčani i Lipa
8) Podprolog sa selima: Vašarovići i sjeverni dio Crvenoga Grma
9) Prisoje s Privalom i Vrilom
10) Radešine sa selima: Ribić Polje, Idbar, Javornik, Glogošnica i Jablanica
11) Studenci sa Zvirovićima i Crnopodom
12) Zvirići s Bijačom, Stubicom i zapadnim dijelom Hardomilja.[11]
A važeći papinski Dekret raspodjele župa jest „Romanis Pontificibus“ od 5. lipnja 1975.[12] Biskupija danas ima 66 župa, od kojih je 30 Sveta Stolica povjerila dušobrižništvu Provincije Male Braće sa sjedištem u Mostaru. Ostale župe pravno pripadaju dijecezanskom kleru, a u sedam takvih župa postoje takve nekanonske fizičke zapreke od otpuštenih redovnika iz Franjevačkoga reda da se ne može govoriti o redovitoj pastvi.
Odlukom pape Benedikta XVI., od 4. siječnja 2006., Vrhbosanska metropolija izuzeta je ispod jurisdikcije Kongregacije za evangelizaciju naroda i stavljena pod privremenu upravu Državnoga tajništva Svete Stolice s nakanom da prijeđe pod redovitu jurisdikciju Kongregacije za biskupe.
Katedrala. Nastojanjem apostolskoga vikara biskupa fra Anđela Kraljevića u Mostaru je podignuta katedrala (templum cathedrale), 1867. godine, posvećena svetomu Petru i Pavlu, apostolskim prvacima. Ta je katedrala od 1890. pripojena franjevačkomu samostanu kao župna crkva, a biskupi Paškal Buconjić i Alojzije Mišić pripremali su teren i materijal za gradnju nove katedrale na Rondou, danas Trg hrvatskih velikana. I zemljište i građa oduzeti su 1948. i podignut Dom kulture, danas nazvan Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače. Župna crkva sv. Petra i Pavla služila je kao katedrala sve do izgradnje nove katedrale 1980. godine u blizini Biskupskog ordinarijata, koja je posvećena Mariji Majci Crkve. Uz nju je osnovana i istoimena župa.
Službeni vjesnik Biskupija Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske izlazi u Mostaru dva puta godišnje.
Donosimo curricula brevia hercegovačkih apostolskih vikara i rezidencijalnih biskupa.
Prvi apostolski vikar u Hercegovini (1846.-1863.)
Mons. Rafo Barišić, O.F.M.
1796. 24. lipnja rođen u Očeviji kod Kraljeve Sutjeske;
1822? 21. prosinca ređen za svećenika u Torinu, Italija;
1832. 24. ožujka izabran za apostolskog vikara u Bosni;
1832. 30. rujna posvećen za biskupa, u Đakovu;
reditelj: biskup Pavao Sučić;
1832. 5. prosinca preuzeo apostolski vikarijat bosanski;
1846. 24. ožujka odrekao se apostolskog vikarijata u Bosni;
1847. 24. rujna postao apostolski vikar u Hercegovini;
1863. 14. kolovoza preminuo na Širokom Brijegu,
pokopan u župnoj crkvi Marijina Uznesenja.
Drugi apostolski vikar u Hercegovini (1864.-1879.)
Mons. Anđeo Kraljević, O.F.M.
1807. 26. lipnja rođen na Čerigaju kod Širokoga Brijega;
1831. 6. siječnja ređen za svećenika u Vacu, Mađarska;
1864. 7. prosinca izabran za apostolskog vikara u Hercegovini;
1865. 25. ožujka posvećen za biskupa, u Zadru;
reditelj: nadbiskup Petar Dujam Maupas;
1865. 13. lipnja preuzeo apostolski vikarijat;
1879. 27. srpnja preminuo u Konjicu;
pokopan na mjesnom groblju,
a 1926. godine kosti su prenesene u župnu crkvu.
Treći apostolski vikar u Hercegovini (1880.-1881.)
Mons. Paškal Buconjić, O.F.M.
1834. 2. travnja rođen u Drinovcima;
1856. 21. prosinca ređen za svećenika u Ferrari, Italija;
1880. 18. siječnja izabran za apostolskog vikara u Hercegovini;
1880. 19. ožujka posvećen za biskupa, u Zagrebu;
reditelj: Josip kard. Mihalović.
Prvi dijecezanski biskup (1881.-1910)
Mons. fra Paškal Buconjić, O.F.M.
Biskupsko geslo: Sve za vjeru i za domovinu
1881. 14. prosinca postao rezidencijalnim biskupom u Mostaru;
1890. 8. srpnja postao apostolski administrator Trebinjsko-mrkanske biskupije;
1910. 8. prosinca preminuo u Mostaru,
pokopan u crkvi sv. Petra i Pavla.
Drugi dijecezanski biskup (1912.-1942.)
Mons. fra Alojzije Mišić, O.F.M.
Biskupsko geslo: Milosrđem i ljubavlju sve se pobjeđuje
1859. 10. studenoga rođen u Bosanskoj Gradiški, Banjalučka biskupija;
1882. 7. srpnja ređen za svećenika u Ostrogonu, Mađarska;
1912. 14. veljače izabran za mostarsko-duvanjskoga biskupa;
1912. 18. lipnja posvećen za biskupa, u Rimu;
reditelj: Diomede kard. Falconio, O.F.M.;
1912. 14. srpnja preuzeo upravu hercegovačkih biskupija;
1942. 26. ožujka preminuo u Mostaru,
pokopan na groblju na Petrićevcu.
Treći dijecezanski biskup (1942.-1980.)
Mons. Petar Čule
Biskupsko geslo: Dođi Kraljevstvo tvoje
1898. 18. veljače rođen u Kruševu kod Mostara;
1920. 20. lipnja ređen za svećenika, u Sarajevu;
1942. 15. travnja izabran za mostarsko-duvanjskoga biskupa;
1942. 4. listopada posvećen za biskupa, u Mostaru;
reditelj: nadbiskup Ivan Šarić;
sureditelj: nadbiskup Alojzije Stepinac;
asistirao: benediktinski opat Ramiro Marcone,
Papin delegat u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj;
1980. 14. rujna predao biskupijsku upravu svomu nasljedniku;
1985. 29. srpnja preminuo u Mostaru,
pokopan u katedralnoj kripti sv. Josipa.
Četvrti dijecezanski biskup (1980. – 1993.)
Mons. Pavao Žanić
Biskupsko geslo: U vjeri, nadi i ljubavi
1918. 20. svibnja rođen u Kaštel Novom, Splitsko-makarska biskupija;
1941. 1. lipnja ređen za svećenika, u Splitu;
1970. 9. prosinca izabran za mostarsko-duvanjskog biskupa koadjutora- cum iure successionis;
1971. 2. svibnja posvećen za biskupa, u Mostaru;
reditelj: nadbiskup Franjo Kuharić,
sureditelji: nadbiskup Frane Franić i biskup Petar Čule;
1980. 14. rujna preuzeo biskupijsku upravu;
1993. 24. srpnja predao biskupijsku upravu svomu nasljedniku;
2000. 11. siječnja preminuo u Splitu i, prema vlastitoj oporuci,
pokopan u obiteljskoj grobnici u Kaštel Novom.
Peti dijecezanski biskup (1993. – 2020.)
Mons. Ratko Perić
Biskupsko geslo: Kroz mnoge nam je nevolje u Kraljevstvo Božje
Rođen 2. veljače 1944. u Tuku, župa
Rovišće kod Bjelovara, Hrvatska.
Roditelji: Grgo i Anica r. Raguž.
Kršten u Rovišću u župnoj crkvi Presvetoga
Trojstva, 5. veljače 1944.
Krizman u Prenju, 12. srpnja 1953.
Krizmatelj: mons. Andrija Majić, biskupov delegat.
Osnovna škola u Rotimlji, 1951.-1955. i u Crnićima, 1955.-1959.; Sjemenišna gimnazija u Zagrebu, 1959.-1963. Filozofski studij u Zagrebu, 1963.-1965. Teološki studij u Rimu, Papinsko sveučilište Urbanijana, 1965.-1969. Licencijat u lipnju 1969. s tezom: „Uloga kardinala Stepinca u odnosima između Crkve i države“.Đakonat: Rim, 13. travnja 1969. Prezbiterat: Prisoje, 29. lipnja 1969. Reditelj biskup Petar Čule. Poslijediplomski studij na Urbanijani, 1969.-1971., doktorirao 10. prosinca 1971. s tezom: „Smisao evangelizacije u perspektivi anonimnoga kršćanstva“.Župnik u Trebinju, 1971.-1974. Profesor opće povijesti i grčkoga jezika na Humanističkoj gimnaziji u Dubrovniku, 1972.-1974.Profesor na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji: ekumenska teologija, 1974.-2004. (s prekidima); na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu: istočno bogoslovlje, 1991.-1992.; na Papinskom sveučilištu Gregorijani u Rimu: ekumenska teologija, 1989.-1992.; na Teološkom institutu u Mostaru: ekleziologija i mariologija, od 1993. Rektor Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu imenovan 7. prosinca 1979. Biskup koadjutor mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski imenovan 29. svibnja 1992.Ređen za biskupa: Neum, Križevo, 14. rujna 1992. Posvetitelj Franjo kard. Kuharić; suposvetitelji nadbiskup Josip Uhač i biskup Pavao Žanić.Naslijedio biskupa Pavla Žanića kao dijecezanski biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, 24. srpnja 1993. Konzultor Kongregacije za kler, 1990.-1995. Konzultor Kongregacije za evangelizaciju naroda, 1993.-2003. Član Papinskoga vijeća Cor unum, 1995.-2000.
Šesti dijecezanski biskup (2020.-): Mons. Petar Palić
Biskupsko geslo: Na tvoju riječ
Rođen 3. srpnja 1972. u Prištini, Skopsko-prizrenska biskupija.
Petar osmogodišnju osnovnu školu pohađa u Janjevu: 1978.-1986. Sjemenišnu gimnaziju u Skoplju, 1986.-88., i u Subotici, 1988.-1990., gdje i maturira. Otac je Anton preminuo 26. prosinca 1994., a majka se preselila u Zagreb, u Dubravu, k dvojici sinova, 1995. Katolički bogoslovni fakultet pohađa u Zagrebu: 1990.-1995. Zaređen je za prezbitera Dubrovačke biskupije u zagrebačkoj Granešini, 1. lipnja 1996. Svećeničko mu je geslo: „Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom…“. Od 1996. vjeroučitlej je u srednjim škoalama u Dubrovniku i predstojnik je Katehetskog ureda, od 1998. osobni tajnik tadašnjega biskupa Želimira Puljića i od 1999. ravnatelj Ustanove za uzdržavanje klera u Dubrovačkoj biskupiji do 2005. godine. Biskup Želimir šalje ga na studij moralne teologije u Graz 2005.- 2009. Postiže doktorat s naslovom: Za kulturu života. Zauzimanje Crkve u Hrvatskoj za kulturu života na temelju enciklike Evanđelje života od 1995. do 2005. U vrijeme studija, od 2005. do 2008., biskup Egon Kapellari povjerava mu austrijsku župu Dobl u biskupiji Graz-Seckau. Dubrovački mu biskup omogućuje tečaj talijanskoga jezika s boravkom u Zavodu sv. Jeronima u Rimu 2009. Biskupski je vikar za pastoral u Dubrovačkoj biskupiji 2009.- 2011. Generalni je vikar iste biskupije 2011.- 2017. Generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu: od 2017. do 2020. Hvarskim je biskupom imenovan 9. ožujka, posvećen 30. travnja 2018. Biskupsko geslo: „Na tvoju Riječ“. Imenovan je mostarsko-duvanjskim biskupom i apostolskim upravitelj Trebinjsko-mrkanske biskupije 11. srpnja 2020., uveden u službu, 14. rujna 2020.
[1] Dekret o biskupima, 11.
[2] Kan. 369.
[3] Papa Lav XIII., Apostolsko pismo Ex hac augusta (“S ove uzvišene Stolice”), 5. srpnja 1881. Službeni hrvatski prijevod, uz usporedan izvoran latinski, Sarajevo, 2006., str. 25.
[4] Navedeno Pismo, str. 26-27.
[5] Navedeno Pismo, str. 26-27.
[6] Navedeno Pismo, str. 28-29. i 30-31.
[7] Navedeno Pismo, str. 28-29 i 30-31.
[8] Leonis XIII Pontificis Maximi Acta, vol. X. Romae, 1891, str. 182.
[9] Tajni vatikanski arhiv, Nunziatura di Vienna, vol. 640, Vertenza sulle diocesi di Bosna 1887-1891, ff. 55r-56r.
[10] Arhiv Propagande, SC Bosnia, vol. 17, f. 768r-769r; B. Pandžić, Acta franciscana III., Mostar – Zagreb, 2003., str. 453-454.
[11] O svemu dokumentacijski: M. Perić, Hercegovačka afera, Mostar, 2002., str. 85-86.
[12] Isto, str. 534-539.
