23. prosinca 2024.

Blagoslovljen novi bogoslužni prostor na Ivanici u župi Trebinje

U utorak, 29. kolovoza, na spomendan Mučeništva sv. Ivana Krstitelja, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Petar Palić blagoslovio je novu dvoranu u sklopu budućeg pastoralnog centra u naselju Ivanica, koje pripada katedralnoj župi u Trebinju.

Na svečanom euharistijskom slavlju koje je predvodio biskup Palić sudjelovali su dubrovački biskup mons. Roko Glasnović, biskupski vikar za Trebinjsko-mrkansku biskupiju i katedralni župnik u Trebinju don Ante Luburić,  generalni vikar dubrovačke biskupije mons. Ivica Pervan, te svećenici i redovnici iz Mostarsko-duvanjske, odnosno Trebinjsko-mrkanske i Dubrovačke biskupije. Slavlju su nazočili i predstavnici civilnih vlasti iz Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske: predsjednik Vlade Hercegovačko-neretvanske županije dr. Nevenko Herceg, načelnik općine Ravno, kojoj pripada naselje Ivanica, Andrija Šimunović, generalni konzul Republike Hrvatske u Mostaru dr. Marko Babić, gradonačelnik grada Dubrovnika Mato Franković, predsjednik Gradskog vijeća grada Dubrovnika Marko Potrebica, načelnik Općine Župa Dubrovačka Silvio Nardeli i načelnik Općine Konavle Božo Lasić.

Biskupa Petra i sve nazočne, domaće i goste, kojih je bilo iz susjednih župa u Dubrovačkoj biskupiji pozdravio je na početku biskupski vikar za Trebinjsko-mrkansku biskupiju i katedralni župnik u Trebinju don Ante Luburić. U kratkom povijesnom prikazu, don Ante je naglasio kako „u poslijeratnom vremenu obnove ovo područje naseljavaju i katolički prognanici s drugih područja BiH kojima novoosnovana općina Ravno povoljnim poticajima dodjeljuje mjesta za izgradnju obiteljskih kuća“. Podsjetivši na zemljopisni smještaj samoga naselja Ivanica, koje je od Dubrovnika udaljeno 7 km, od Čilipa oko 20-ak km, od Trebinja 25 km, a od sjedišta općine Ravno 60-ak km, don Ante je naglasio kako je broj katoličkih obitelji u porastu. Godine 1991. na Ivanici je živjelo 12 Hrvata, 2008. godine 5 obitelji, a ove godine 45 obitelji sa 155 članova, od kojih je 79 djece.

Prikazujući nastanak ideje o gradnji pastoralnog centra i kupnju zemljišta, don Ante je kazao da se današnji datum blagoslova ovoga oratorija – bogoslužnog prostora događa 834 godine od nastanka čuvene Povelje Kulina bana Dubrovniku, kako u povelji i stoji: od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, miseca augusta u dvadeset i deveti dan usječenja glave Ivana Krstitelja. „I mi danas, u župi i biskupiji Trebinjskoj, na vratima Grada Dubrovnika, još jednom, a od danas predvođeni svetim mučenikom Ivanom Krstiteljem, čije ime nosi ova Ivanica, i našim biskupom Petrom, iznova potvrđujemo vjernost Katoličkoj Crkvi i Apostolskoj Stolici“, rekao je don Ante.

Izričući osobitu zahvalu gđi. Evi Popp iz Njemačke koja je od Božića 2016. do Božića 2021., s krugom svojih prijatelja, za ovaj projekt prikupila i doznačila 50.700 EUR, don Ante je svoj pozdravni govor zaključio željom da „ovaj molitveni prostor za budućnost bude zalogom mira i pomirenja, sreće i blagoslova, neka iz njega žari i Bogu se uznosi trajna molitva“.

Biskup Palić je zahvalio na pozdravima i izrazio svoju radost što osobno može blagosloviti ovaj prostor i sve buduće radove na izgradnji pastoralnog centra, zahvalivši svima koji su dosad uložili sebe i financijska sredstva u izgradnju ovoga objekta.

Na početku homilije biskup Palić protumačio je važnost crkava i molitvenih prostora, u kojima se vjernici okupljaju kako bi se izgrađivala „živa crkva“. „Nemaju smisla velebno izgrađene crkve, ni gradnja novih crkava ako u njima ne učimo postajati iz dana u dan bolji ljudi i bolji kršćani“, naglasio je biskup Palić. Kazao je, također, da nema prave Crkve Kristove gdje se vjera ne ispovijeda i sakramenti ne slave u zajedništvu s Petrom, Papom i nasljednicima apostola, biskupima.

Govoreći o Ivanovu mučeništvu, biskup Palić je rekao da u evanđeoskom izvješću o Ivanovu mučeništvu nema Ivanovih riječi. On se pojavljuje u liku obezglavljenog. „Tom nam simbolikom Božja riječ daje na razmišljanje upravo ono, kako je Ivan uvijek sebe shvaćao: onaj koji nije ukazivao na sebe, nego na Isusa; onaj koji je rekao da se on mora umanjivati, a da Isus mora rasti. To je prva zadaća i prvi evanđeoski zahtjev i poruke Ivanova mučeništva: ništa ne pretpostavljati Bogu.  Svojom molitvom, svojom radošću, svojim srcem koje je otvoreno za braću i sestre, ukazivati ne na sebe, nego izvan sebe, na Gospodina, tako da drugi ne slave nas, nego našega Oca na nebesima.“ Biskup je progovorio i o Ivanu mučeniku i svjedoku istine. Mučenici su oni koji su, ne računajući cijenu, čak i kad je to dovodilo do groznog mučenja i smrti, ostali vjerni. Nije lako svjedočiti spasonosnu istinu Evanđelja u kulturi koja relativizira i trivijalizira sam pojam “istine”, koja govori o “mojoj” istini i “tvojoj” istini, kao da se radi samo o ukusu i kao da nema objektivne istine. Od iskrena se Kristova učenika traži svjedočiti životom da Bog postoji i da naše ljudsko dostojanstvo zahtijeva da budemo odgovorni za svoje postupke: da budemo ustrajni u poštivanju života od začeća do njegovog prirodnog svršetka, da budemo nepokolebljivi u pogledu svetih vrijednosti i obitelji, da ustrajemo na činjenici da postoji ljudska “priroda”, naglasio je biskup Palić. Naveo je misao pape Franje, koji kaže da „postoji svakodnevno mučeništvo, koje ne mora značiti smrt, ali je ipak gubitak života za Krista, vršeći svoju dužnost s ljubavlju, prema Isusovoj logici, logici dara, žrtve.“

Spominjući osobu Heroda, biskup Palić upozorio je nazočne da treba dobro paziti što se i koliko drugima u životu obećava. Herod je volio slušati Ivana, ali Ivanove riječi nisu dopirale do Herodova srca, nego samo do ušiju i Ivanove riječi nisu u Herodu naišle na plodno tlo. Tako Herod ostaje tužan mali čovjek, koga kukavičluk i pretjerana briga za vlastiti ugled dovode do krvoprolića. Na kraju homilije biskup Palić pozvao je sve nazočne na molitvu za zagovor sv. Ivana Krstitelja „kako bismo više govorili životom nego riječima, kako bismo bili ustrajni svjedoci istine i borci za istinu i kako bismo činili sve da se svojim životom svidimo više Bogu, negoli ljudima.“

Na kraju mise svima nazočnima zahvalio je župnik don Ante Luburić i pozvao sve na zajednički agape koji su pripremili mještani.

Na slavlju je liturgijsko pjevanje animirao zbor župa Ravno i Trebinja pod vodstvom don Ivana Bijakšića.