24. travnja 2024.

Homilija biskupa Petra Palića na Mladifestu u Međugorju

Homilija – Mladifest
Spomendan sv. Marte, Marije i Lazara
Međugorje, 29. srpnja 2023.

Eccellenza,
draga braćo svećenici i sestre redovnice,
dragi mladi prijatelji, braćo i sestre!

1. Radostan sam što danas kao biskup ove biskupije, na završetku ovogodišnjeg Mladifesta, slavim ovu euharistiju s vama. Došli ste ovdje kako biste u ovom jednostavnom mjestu i u ovoj jednostavnoj župi, u zajedništvu oko Gospodina Isusa, učili tko je Isusu brat i sestra i majka i tko je nama brat i sestra i majka.

Vjerojatno postoje među nama oni koji nemaju braće i sestara. Ali nađu se ljudi, koje osjećamo poput svoje braće i sestara. Svakoga je od nas rodila majka. Vjerojatno ima među nama onih koji više nemaju svoje majke, jer je prerano umrla ili su obiteljski odnosi narušeni. Međutim, nađu se ljudi, koji nam iskazuju svoju ljubav i naklonost poput pravih majki.
U srcu nam je ovih dana odjekivalo pitanje: Tko ti je brat, sestra, otac, majka? Znamo da osim krvnih veza, postoje i druge veze koje nas povezuju s drugima. Ima nas ovdje iz različitih dijelova svijeta. Iako znamo da svi nismo krvno povezani, ali svi osjećamo da nas povezuje jedna nutarnja veza, duhovna veza koja nadilazi sve granice. Ovdje, pored nas sjede naše majke, očevi, braća i sestre. Po krštenju, po sakramentima koje slavimo, po vjeri koju ispovijedamo postajemo dionici velike obitelji, Isusove Crkve koja za mnoge jest i postaje novi dom, nova obitelj. Sestre smo i braća jer nas povezuje želja, nastojanje, htijenje vršiti volju našega Oca koji je na nebesima.
Zato je kršćanin radostan, ispunjen jer zna da nije sam. Jer zna da uz njega postoje mnogi koji dišu isto, koji misle isto, koji žele isto: vršiti u svom životu Očevu volju i izgrađivati Kristovo kraljevstvo. Danas se mi u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji spominjemo obljetnice smrti jednoga od pastira ove Crkve, nadbiskupa Petra Čule (1898. – 1985.), koji za Kristovo kraljevstvo pretrpio torture komunističkoga zatvora u trajanju od sedam i pol godina (1948. – 1955.). I to je način vršenja Očeve volje i izgradnja Kristova Kraljevstva svjedočanstvom života u trpljenju. Nisu to kršćani „dnevnog boravka“, kako kaže papa Franjo, nego oni koji su spremni riskirati, do kraja. Ima ih i danas.
To Kraljevstvo možda ponekad u nekim situacijama i okolnostima nije impresivno i moćno. Kraljevstvo Božje često nema spektakularne početke. Isus nas uči da je ono poput sjemena koje je posijano, poput gorušičina zrna i kvasca; poput blaga i biserja koje treba tražiti. Otkako je Isus to Kraljevstvo navijestio i donio, ono tiho i učinkovito preobražava. Prihvatimo to preobražavajuće djelovanje Isusova Kraljevstva.

2. Danas u Crkvi slavimo spomendan svetih Marte, Marije i Lazara. Nekadašnji spomendan svete Marte na današnji dan u rimskom kalendaru, prije dvije godine (2021.) proširen je na spomendan sv. Marte, Marije i Lazara.
Isus je u Betaniji u obiteljskom domu Marte, Marije i Lazara iskusio obiteljski duh i njihovo prijateljstvo. Marta ga je velikodušno ugostila, Marija je pozorno slušala njegovu riječ, a “Lazar je odmah ustao iz groba na zapovijed onoga koji je ponizio smrt.”
Sveto Pismo ne govori ništa o obitelji Marije, Marte i Lazara, osim što su bili braća i sestre i imali su dom u Betaniji koja je bila oko 2 milje izvan Jeruzalema.
Ne znamo za njihove roditelje, njihovu razliku u godinama, čime su se bavili. Možemo pretpostaviti da je Marta bila starija jer se obično navodi prva kada se opisuje obitelj, što je bio običaj u Kristovo vrijeme. Sigurno znamo da postoji samo jedan dom koji je Isus posjetio u tri navrata, a to je dom Marte, Marije i Lazara (usp. Lk 10,38; Iv 11, 1.5; Iv 12, 1-2)
U današnjem smo Evanđelju čuli o jednom od tri posjeta obitelji Marte, Marije i Lazara. Kad je Marta pozvala Isusa i njegove učenike u svoj dom, bilo je to s nakanom pripremiti im obrok. Kad bi Isus došao u naš dom na večeru, vjerujem da bi svatko od nas učinio da sve bude kako treba. Marta sve priprema sama i poslužuje i u jednom trenutku se tuži na svoju sestru Mariju. Čujemo Isusa: „Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio koji joj se neće oduzeti.“

3. Zabrinut i uznemiren, tjeskoban i zabrinut, tjeskoban i uznemiren – osjećaji su koje svi ponekad nosimo u svome srcu. Marta nije loša žena. Iz drugog evanđeoskog događaja znamo da će upravo Marta ispovjediti vjeru u Isusa kao i Petar. „“Ja sam uskrsnuće i život”, reče joj Isus. “Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. Vjeruješ li ovo? Odgovori mu Marta: “Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!” (Iv 19, 26-27) Marta je teološki veoma pismena. Ona želi učiniti nešto za Isusa, dok s druge strane Marija želi učiti od Isusa.
Marta je slika svakoga od nas. Mnogi od nas u svome životu žive Martin način. Trude se na razne načine pokazati se u najboljem svjetlu svoga života i sve učiniti.
Kao ljudska bića svi smo sposobni razlikovati dobro od zla. Daleko veći izazov je birati između dobrog i najboljeg. Mnogi se i u Crkvi bore s tim. Imaju dobra srca i želju činiti dobro pred Bogom. Imaju savršene ideje i rade dobre stvari, ali ponekad zanemaruju važnije prioritete. Samo zato što je nešto dobro ne znači da je to ono što Bog traži od vas da činite. Iako možda jurimo i činimo sve radeći za Kraljevstvo Božje, ipak postoje trenuci kad treba stati i provjeriti svoju vezu i svoj odnos s Bogom, za čije Kraljevstvo radimo. Potrebni su trenuci kad treba stati i zapitati se: Koliko sam vremena proveo do Isusovih nogu? Odnos s Bogom, s Isusom izvor je svih aktivnosti koje donose duboki smisao.

4. Dragi mladi prijatelji, život nas može toliko opteretiti, okolnosti nas mogu toliko zabrinuti, da zaboravimo na vrijeme koje nam je potrebno za njegovanje našega odnosa s Isusom. Draga braćo svećenici, to vrijedi za nas na poseban način. Možemo se razdati u svojim pastoralnim aktivnostima, trčati od obveze do obveze, a ne osjećati prave plodove svoga djelovanja. „Bez ljubavi čak i najvažnije aktivnosti gube vrijednost i ne donose radost. Bez dubljeg smisla sve naše aktivnosti svode se na sterilni i neorganizirani aktivizam“, upozorio je papa Benedikt XVI. (Benedikt XVI., Angelus, 18. srpnja 2010.)
Upamtimo, ono što je Marta učinila nije bilo grješno, nego služenje u ljubavi. Služenje u ljubavi je područje života u kojemu ne postoje mjerila, jer smo dužni ljubiti jedni druge i jer nas ljubav vodi poznavanju Boga i po njoj ostajemo u Bogu. Ne smijemo misliti da je aktivno služenje u izgrađivanju Božjega kraljevstva loša ili nepotrebna aktivnost. Upravo se na taj način pokazuje naša ljubav prema Bogu. Ali, postoje trenuci kada moramo stati i sjesti do Isusovih nogu, poput Marije. To može biti kod kuće u osobnom čitanju i razmatranju Svetog Pisma i molitvi. To može biti šetnja ili trenuci tišine i dopustiti Bogu da nam govori. To može biti dolazak u crkvu kako bismo zahvalili Gospodinu. Kad god vas Bog pozove da “sjednete do Njegovih nogu”, onda je to najbolji izbor čak i ako na neko vrijeme morate prestati činiti ono što je “dobro”.
Za neke od nas kršćana problem nije ono što radimo, nego ono što ne radimo. Vrijeme provedeno s Isusom i s braćom i sestrama u molitvi, u slavlju sakramenata, u euharistijskom zajedništvu nije izgubljeno vrijeme. To mora biti prvi prioritet ili će se sve ostalo što radimo raspasti. Naša prva odgovornost kao kršćana je sjesti do Isusovih nogu. Ako to ne učinimo, možda ćemo puno toga činiti, ali će nam se život oko nas raspasti. Isus želi da provodimo vrijeme s njim. Za neke od nas to znači da trebamo radikalnu promjenu života. Trebamo odvojiti vrijeme, odbaciti svoje popise obveza i sjesti u Isusovoj prisutnosti. Jedino nakon boravka s Njime, u Njegovoj prisutnosti postajemo sposobni ljubiti i služiti, a svako naše djelo poprima pravi smisao. Imati Božje prioritete znači da ne biramo samo ono što je dobro, već ono što je najbolje.

5. Draga mlada braćo i sestre!
Ne znam jeste li vi izabrali ono najbolje dolaskom u Međugorje. Ali, ako ste došavši ovdje htjeli sjesti do Isusovih nogu, ako ste mu dopustili da vas njegov Duh promjeni, da radikalno promjeni vaš život, onda sam uvjeren da ste izabrali „bolji“ dio koji vam nitko ne može oduzeti. U tome smo slični i jednoj drugoj Mariji, Isusovoj majci i Majci Crkve, koja je uvijek birala Isusovu prisutnost, pa čak i pod križem.

Stoga, živite bez straha, živite radosno sa sviješću da vas Isus prati svojim Duhom i svjedočite da je lijepo živjeti s Isusom i živjeti za Isusa. Amen.

Križni put na brdo Hum

MOSTAR – Na Veliki petak već tradicionalno održava se pobožnost Križnoga puta na brdo Hum iznad Mostara. I ove godine na Veliki petak, 29. ožujka 2024., u 14 sati vjernici

Pročitaj više »