Homilija biskupa Petra Palića na euharistijskom slavlju za mir u Ukrajini i za žrtve pandemije koronavirusa,
održanoj u mostarskoj katedrali, 7. ožujka 2022.
Draga braćo i sestre!
- Ovim euharistijskim slavljem, kao partikularna Crkva pridružujemo se inicijativi Vijeća europskih biskupskih konferencija da svakoga korizmenog dana jedna europska biskupska konferencija slavi misu i moli za mir u Ukrajini te za poginule u ratu i preminule od posljedica pandemije koronavirusa. Danas naša biskupska konferencija Bosne i Hercegovine ujedinjuje svoju molitvu na ove nakane. Želimo Gospodinu upraviti svoju molitvu za mir u Ukrajini, za sve prognane i izbjegle, za sve žrtve ove nerazumne agresije, koja se i dalje nastavlja i čije posljedice mnogi osjećaju. Duše svih poginulih preporučamo Božjem milosrđu. U ovoj svetoj misi molimo i za sve preminule od posljedica pandemije koronavirusa. Iako je ta pandemija izazvala mnoge podjele, mnoga različita mišljenja i stavove, činjenica je da je broj preminulih nesrazmjeran broju preminulih prijašnjih godina, što pokazuju i naše crkvene statistike s obzirom na broj umrlih i rođenih u odnosu na prijašnje godine. Duše svoje preminule braće i sestara preporučamo, također, Božjem milosrđu, a utjehu vjere molimo za njihove obitelji.
- Božja Riječ koju smo upravo čuli otvara nam nove perspektive našega odnosa prema bližnjima. Odlomak iz knjige Levitskog zakonika koji smo čuli zove se još i „Kodeks svetosti“. Svetost je Božji dar! On je “zaista sveti Otac, izvor svake svetosti” koga zazivamo na početku euharistijske molitve. Svetost zazvana kao Duh koji silazi na komad kruha kako bi postao tijelo Kristovo, sakrament spasenja. Svetost nije rezervirana samo za svetište. Pobožnost i djela ljubavi nisu rezervirana samo za crkvu i crkveno dvorište. Svetost se iz svetišta proteže do zemlje i njezinih stanovnika. To je ono što Izraelski narod razlikuje od naroda kojima je okružen. Svetost je znak razlikovanja od drugih, ne toliko po vanjskom izgledu, koliko po stavu srca. Kako se postiže svetost? Svetost se postiže etičkim ponašanjem, moralnim načinom života, a ne samo obrednom preciznošću i točnošću. To etičko ponašanje uključuje moj odnos prema Bogu, koji se konkretno ostvaruje i u mom odnosu prema bližnjemu. Jer, ako želim vidjeti Boga, nije potrebno dizati oči prema nebu. Naprotiv, potrebno je dotaknuti patnju potrebnih, koji su mi blizu. Moramo se obratiti da bismo ga pronašli. Moramo se poniziti da bismo ga vidjeli, moramo zaprljati svoje ruke, da bismo mu bili bliži. Moramo savladati sebe da bismo mu mogli prići. Moramo svoje vlastite krune egoizma, oholosti, samodostatnosti skinuti, da bismo ga mogli pronaći. Svetost je dinamična, može se postići i izgubiti i ona zahtijeva stalnu budnost. I kao što tjelesnu čistoću možemo lako uočiti i pobrinuti se oko nje, za rješavanje čistoće srca potrebno je više vremena i volje, jer se ta čistoća teže rješava.
- U Matejevom evanđelju u kojemu smo čuli o sceni i događaju Posljednjega suda dano nam je naslutiti kako će biti na „konačnom sudu“, koji će biti posljednje otkriće istine života, objava onoga što će ostati kad ne bude više ničega. To je: ljubav! Ova stranica Evanđelja izvor je iz kojeg potječe popis djela milosrđa, sedam tjelesnih i sedam duhovnih. Popis koji treba uzeti u obzir i imati na umu da bismo razumjeli brojne mogućnosti davanja milostinje tijekom korizme. To je također stranica, aktualnija danas nego ikad, koja nas uči kako možemo vidjeti Boga. Evanđelje “Posljednjega suda” prikazano je kao osobni razgovor Boga i svakog čovjeka s pogledom na njegov život. Svi s čuđenjem otkrivaju da su u životu uvijek iznova susreli Boga, ali ga nisu prepoznali, ni oni koji su se obraćali siromašnima i potrebitima, ni oni koji su odbili pomoć. Svi saznaju da je Bog bio u njihovoj sredini, čekajući ih skriven u siromašnima i potrebitima. Evanđelje želi dati odgovor na važno životno pitanje: što si učinio svome bližnjemu? To pitanje će biti pitanje na koje će svatko morati dati odgovor. Isus, draga braćo i sestre, uspostavlja tako usku vezu između sebe i potrebnih, da se poistovjećuje s njima. Jer, „štogod učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste.“ Stoga, nije preuzetno reći da su gladna i žedna usta, Božja usta. Da je stranac koji traži sigurnost doma, Bog koji traži. Da je gol bez odjeće, Bog koji treba odjeću. „Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’“ Djela ljubavi nisu samo način da se čini dobro drugima, već je to veliko oslobođenje onih koji su zatočeni i zarobljeni u sebi. Oni koji ne prakticiraju ovo prepoznavanje drugih, osobito onih koji pate, bivaju osuđeni na prokletstvo koje ih ostavlja zatočenima u vječnoj udaljenosti od onoga što je važno. To je pakao: biti daleko od onoga što je važno. „Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim!“ Udaljenost, prokletstvo, vatra, nisu ništa drugo nego pokušaj da se opiše da smo izgubili ono za što vrijedi živjeti: to je brat kojega imamo pored sebe, a ne naš “ego”, koji nam ne da da vidimo potrebe drugoga.
- Draga braćo i sestre, ovih posljednjih dana gledamo nova ljudska bića, svoju braću i sestre, lice samoga Boga, kojima se oduzima svako dostojanstvo, oduzima im se sve, napuštaju svoj dom, svoj posao, svoj život, kako bi svoju budućnost povjerili u ruke Providnosti. Uključimo ih danas u svoje molitve. Sjedinimo svoja srca s njihovima u molitvi i molimo Gospodina Isusa, Kralja mira, da usliši naše molitve i daruje mir našem vremenu i svakom srcu.
- Marija, Majka Crkva, utočište grešnika i okrjepa selilaca, neka nam bude utjeha u našem nemirnom vremenu. Molimo za mir i molimo Gospodina da u svakom trenutku bude blizu svima onima koji pate. Amen.
