Homilija tajnika za odnose s državama pri Državnom tajništvu Svete Stolice nadbiskupa Paula Richarda Gallaghera na misnom slavlju u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru na svetkovinu sv. Josipa, 19. ožujka 2022.
Preuzvišena gospodo, poštovani svećenici, redovnici i redovnice, braćo i sestre!
Vrlo sam sretan što zajedno s vama mogu slaviti ovu svetu misu o svetkovini sv. Josipa, zaštitnika sveopće Crkve kao i ove biskupije, koji nas ujedinjuje u molitvi u ovoj katedrali, posvećenoj Majci Crkve i sagrađenoj velikom žrtvom.
Sveti otac Franjo, koji je započeo svoj pontifikat prije devet godina, njeguje posebnu naklonost i pobožnost prema čistom Djevičinom zaručniku. Obično mu upućuje molitvene nakane i posebne zagovore za svoju službu, stavljajući ih pod kip usnulog Sveca, koji se nalazi pored vrata njegove sobe. Kao što je poznato, Papa je prije dvije godine najavio posebnu godinu svetoga Josipa, na dan 150. obljetnice dekreta Quemadmodum Deus, kojim je papa Pio IX. proglasio svetog Josipa zaštitnikom Katoličke Crkve. Nadalje, tom je prigodom papa Franjo objavio apostolsko pismo Patris corde (Očevim srcem) u kojemu je napisao da „svi mogu u svetom Josipu, čovjeku koji prolazi neprimijećen, čovjeku svakidašnje, diskretne i skrovite prisutnosti, pronaći zagovornika, potporu i vođu u teškim trenucima.“[1] Ipak, njegova je „uloga bez premca u povijesti spasenja.“[2]
Prikazujući lik sv. Josipa, evanđelja nam nisu prenijela niti jednu jedinu riječ koju je on izgovorio, a ipak ga poznajemo kao čovjeka herojske vjere, koji u tišini izgovara svoj „fiat“, prihvaćajući i ostvarujući Božje naume, poput Marije u Navještenju Gospodinova rođenja i Isusa u Getsemaniju.[3] Večerašnje evanđelje opisuje ga kao „pravedna“. Možda je to jedna od najviših titula koje Biblija rezervira za neku osobu, jer izraz „pravedan“ sadrži u sebi mnoge odlike. U biblijskoj tradiciji pojam „pravedan“ ne dočarava samo moralnu vrijednost, već označava osobu koja se potpuno uzda u Gospodina, koja mu se vraća bez uvjeta i koja, čak i pred najtežim kušnjama, ne gubi svoje povjerenja u Vječnoga.
U tom svjetlu treba čitati oznaku „pravednog čovjeka“ koju Matej pripisuje Josipu, objašnjavajući naizgled skromnu i beznačajnu ulogu koju je, čini se, Marijin Zaručnik imao u začeću vječnog Sina. Upravo zato, oznaka odgovara njemu, koji svakako želi zaštititi svoju obitelj u nizu velike tradicije patrijarha i proroka, ali koji se zna također i otvoriti, bez buke i vanjštine, iznenađujućem novom početku povijesti spasenja, koji je anđeo došao navijestiti Mariji, a njemu je objavljeno jezikom snova, tako dragom božanskom priopćavanju ljudima koje je Gospodin izabrao u prvom savezu. Izvan takve bezuvjetne vjere, ponizne i vjerne u svojoj predanosti Bogu, ništa se ne bi moglo razumjeti u događajima o Josipu, dok se upravo u njezinu svjetlu otkriva njegova ljubav prema skrovitosti koja očituje njegovu veličinu i vjernost ispunjenju Božjih obećanja. Prva poruka koju nam sv. Josip nudi je, dakle, poziv na živu vjeru u Boga Saveza, povezanu s dubokom poniznošću koja želi činiti dobro, živeći u sjeni Vječnoga i Njegovih otajstvenih planova za naše spasenje.
Još jedna karakteristika koju nas uči sveti Josip jest znati sanjati da bismo slijedili Božje planove. Papa Franjo nas podsjeća da je naš zaštitnik „čovjek koji je bio sposoban sanjati“[4] te je bio „čovjek snova“, precizirajući da „nije sanjar jer je čvrsto stajao na zemlji. Nego, bio je otvoren i pustio je da se Božja riječ ostvari tamo, u snu, u njegovoj slobodi, u njegovu otvorenom srcu. Shvatio je i ostvario taj san. Bez neke fantazije: ‘pravi san’, jer nije bio sanjar: bio je konkretan čovjek.“[5] Kao što kaže evanđelist: „Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji…“ (Mt 1, 24).
Sveti Josip bi se našao u slijepoj ulici, a Gospodin mu je otvorio put. Bio je „čovjek snova“, a san mu je promijenio život, jer „nije čovjek koji se pasivno predaje.“[6] Znao je slušati Gospodina čak i u trenucima koji su se ljudski činili nelogičnima i besmislenima. U istinskoj nutarnjoj borbi koja se vodila u njegovu srcu, znao je ponizno sučeliti vlastite misli s onim što mu je Gospodin govorio. Zbog toga ga nazivaju i „Ocem kreativne odvažnosti.“[7] Ta kreativna odvažnost „javlja se ponajprije kad dođu teškoće. Naime, pred nekom teškoćom možemo zastati i odustati, ili se na neki način angažirati. Katkada su upravo teškoće ono što iz nas izvlači one potencijale za koje nismo ni znali da ih imamo.“[8]
Dobro znamo koliko ste poteškoća imali i s koliko se poteškoća morate svakodnevno suočavati u ovoj zemlji, gdje su kulturne i etničke razlike tijekom povijesti često bile izvorom nerazumijevanja i trvenja, izazivajući sukobe i ratove. Sukob 1990-ih oduzeo je domove i uništio cijele obitelji, ne samo hrvatske. Veliki broj mladih ostao je bez roditelja i sredstava za uzdržavanje. Koliko je ljudi moralo napustiti i nastavlja napuštati ovu zemlju, prostorno malenu, ali blagoslovljenu velikom prirodnom ljepotom, kako bi prehranili svoje obitelji, krenuvši u potragu za pristojnim poslom. Koliko je ljudi odlučilo otići negdje drugdje, jer su njihove legitimne težnje izigrane.
U tom kontekstu, suvremenima se čine riječi pape Benedikta XVI., izrečene u povodu predaje akreditivnih pisama veleposlanika Bosne i Hercegovine: „Država je, također, pozvana snažno provoditi svoju odgovornost u jačanju institucija i njegovanju načela koja su u srcu svake demokracije. To zahtijeva nepokolebljivu predanost u korist zakonitosti i pravednosti za iskorijenjenje korupcije i drugih oblika kriminalnog djelovanja, za podupiranje neovisnog i nepristranog pravosudnog sustava, za jednake mogućnosti na tržištu rada.“[9]
Večeras želimo zamoliti svetog Josipa da nam daruje sposobnost sanjanja, postojani „u nadi protiv svake nade“ (Rim 4, 18). Kada sanjamo velike stvari, približavamo se Božjem snu, odnosno onome što Bog sanja o nama, a prestaju podjele u društvu, pa i unutar Crkve. Neka sveti Josip podari svim stanovnicima Bosne i Hercegovine i ovih dana stanovništvu Ukrajine sposobnost da sanjaju, riskiraju i izvršavaju teške zadaće koje su vidjeli u svojim snovima, jer, kako nas je podsjetio papa Ivan Pavao II. u Banjoj Luci (2003.): „Budućnost ovih krajeva ovisi i o vama. Ne tražite drugdje udobniji život, ne bježite od svoje odgovornosti čekajući da vam netko drugi riješi teškoće, nego zlo odlučno priječite snagom dobra.“[10] Amen.
[1] Papa Franjo, Patris corde, Apostolsko pismo u prigodi 150. obljetnice proglašenja sv. Josipa zaštitnikom sveopće Crkve, 8 prosinca 2020., Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2021.
[2] Isto.
[3] Usp. Isto, br. 3.
[4] Papa Franjo, Josip čovjek snova, jutarnja meditacija u kapeli Doma sv. Marte, 20. ožujka 2017.
[5] Papa Franjo, Čovjek tišine, jutarnja meditacija u kapeli Doma sv. Marte, 18. prosinca 2018.
[6] Usp. Papa Franjo, Patris corde, br. 4.
[7] Isto, br. 5.
[8] Isto.
[9] Papa Benedikt XVI., Govor Njezinoj Ekselenciji Jasni Krivošić-Prpić, veleposlanici Bosne i Hercegovine pri Svetoj Stolici, Castel Gandolfo, 18. rujna 2008.
[10] Papa Ivan Pavao II., Sveta misa i beatifikacija sluge Božjega Ivana Merza, Banja Luka, 22. lipnja 2003., br. 5.
