Na našu mostarsku Kalvariju – Hum i ove smo se godine u pokorničkom hodu i razmatranju otajstva Kristove muke, organizirano i vjernički popeli na Veliki petak, 15. travnja 2022. Pobožnost Križnoga puta počela je u 14 sati kod Prve postaje. Organizacija Križnoga puta povjerena je župama Mostarskoga dekanata. Pobožnost je predvodio don Ivan Turudić, dekan i župnik Župe sv. Ivana, evanđelista Centar-Zalik. Vjernici naših župa ovu žrtvu hoda prikazali su kao zadovoljštinu za grijehe noseći križ u “prirodnoj” veličini. Križ su su nosili branitelji, pripadnici Oružanih snaga BiH te svećenici i vjernici grada Mostara, koji su molili i pjevali korizmene popjevke zajedno s don Draganom Filipovićem. Na kraju Križnoga puta, kod Križa, u kojem je spas i uskrsnuće naše, svoju pastirsku riječ uputio je biskup mons. Petar Palić. Biskupov nagovor prenosimo u cijelosti.
Braćo svećenici i redovnici, sestre redovnice, draga braćo i sestre!
Upravo kao što smo sada hodali u tišini Isusovim križnim putem, tako ćemo i na obredima Velikoga petka u tišini i tihoj povorci častiti križ. Svakodnevno gledamo različite križeve i različite oblike križa i može nam se dogoditi da lako zaboravljamo što je zapravo križ.
Križ nije ukrasni predmet koji bi trebao biti okačen na zid ili oko vrata kao ukras. Prije svega, križ je sredstvo mučenja, oruđe moćnih za slamanje volje nemoćnih. Križ je sredstvo kojim se služimo u svojim niskim nagonima da uništimo ljudski život.
Križ koji Bog nosi u Isusu Kristu križ je žrtava svih stoljeća, mučenika i naroda, od početka do brojnih protjerivanja i ubojstava našeg vremena.
I stoga nas i ovaj križ uzdignut na ovom brdu, na ovoj našoj Golgoti, podsjeća da mržnja i netrpeljivost uzrokuju patnju, a žrtva i odricanje svjedoče ljubav.
Kršćani su se dugo vremena klonili prikazivanja križa (vjerojatno tek od 3. stoljeća) ili čak štovanja u crkvenim obredima kao što to mi danas činimo (od 7. stoljeća). Kad Sveto pismo govori o križu, tada su svi imali na umu najprije krvavo sredstvo mučenja.
Pogled na križ također nam daje predodžbu o odgovoru na pitanje koje može jako potresti i vjernička srca, a također je često tema u Svetom pismu – na primjer u Knjizi o Jobu. Zašto pravednici moraju patiti? Ako je patnja posljedica grijeha, onda bi trebala pogoditi nepravedne i to samo njih. Zašto pravednik pati, ponekad mnogo više od zločinaca koji mu se zbog toga rugaju?
Kršćani katolici danas i ne samo danas svoj pogled upiru u Isusa Krista, jedinoga pravednog i najpravednijeg među nepravednicima. Krist je molio na Maslinskoj gori: “Oče, neka me mimoiđe ova čaša!” Te Isusove riječi mogu postati svačije riječi u trenutku suočavanja s patnjom i boli. Drugi dio ćemo uvijek drhtavim glasom moći ponoviti, ponekad na rubu svoje vjere: “Ali ne moja volja, nego neka bude volja tvoja!” Biti u stanju potpuno se staviti u Božje ruke nevjerojatan je dar vjere.
U ovom ludom vremenu, više nego ikada prije, trebamo ponovno prigrliti ono što je Isus učinio za nas – njegovu muka i smrt na križu. Ponekad možemo misliti da je Isus manje patio zato što je bio Bog, da je glumio. Ali dok večeras za vrijeme obreda slušamo izvješća o muci, možemo samo zaključiti da je, budući da je bio Sin Božji, Isus patio intenzivnije.
Prijatelji su ga stvarno napustili. Trnova kruna je bila prava, pljuvačka na njegovom licu stvarna. Bič mu je stvarno razderao meso i šiljci koji su mu probili meso bili su pravi. Isus nije patio manje, patio je više. On je to učinio za nas. On je to učinio za tebe i mene.
Dok hodamo s Isusom ovih posljednjih dana prije Uskrsa, sa svim svojim strahom, pitanjima i tjeskobom, trebamo se otvoriti i prihvatiti u svoje srce jedinu silu koja može pobijediti smrt: Božju ljubav u Kristu. To ne uključuje samo našu tjelesnu smrt, nego i smrt naše duše koju Crkva naziva grijehom.
Ako smo opterećeni krivnjom i grijehom; ako smo opterećeni osjećajem smrtnosti; ako je itko od vas opterećen boli smrti, fizičke smrti ili smrti u međusobnim odnosima, preplavljeni svime što se događa u ovim neizvjesnim vremenima, ako se nosite sa smrću bilo koga, sve su to zasigurno uzroci velike tuge i strepnje. Međutim, i današnji Veliki Petak i ovaj Križni put i obredi Velikoga petka podsjećaju nas da jedino Božja ljubav u Isusu Krist pobjeđuje smrt. Dakle, u ovih nekoliko dana prije Uskrsa, usred ove krize, upoznajmo tu ljubav.
Danas smo na osobiti način pozvani častiti Kristov križ. Predajmo Kristu svoje strahove, sve smrtonosne žalce u svojim životima, uključujući svoje grijehe, padove i sumnje.
Mnogi su ovih dana pristupili sakramentu ispovijedi, pomirili su s Bogom i bližnjima. Svjesni svojih grijeha i slabosti, recimo i sada: Oprosti nam, Isuse, jer smo sagriješili. Upoznali smo smrt.
Zamolimo ga da s naših leđa i s našega srca skine teret, kako bismo osjetili ponovno pravi život, kako bismo osjetili slobodu srca. Zamolimo ga da u našim srcima ponovno oživi vjeru.
Braćo i sestre!
Danas ne slavimo smrt, slavimo život koji primamo po križu. Slavimo da Isus uzdignut čeka na svom križu da oduzme našu smrt.
U svojoj molitvi, u svom životu, sve predajmo Kristu. U ovim nesigurnim vremenima zapamtimo da je smrt poražena. Samo Isus ima moć. Samo je Njegova ljubav jača od smrti. Amen.
