MOSTAR – Misu Večere Gospodnje na Veliki četvrtak, 17. travnja, u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve predvodio je mostarsko-duvanjski biskup Petar Palić, u zajedništvu s generalnim vikarom don Nikolom Menalom, katedralnim župnikom don Josipom Galićem, katedralnim župnim vikarom don Gabrijelom Pavlovićem i don Zvonimirom Rezom, svećenikom iz ove katedralne župe a trenutno na studiju u Rimu. U slavlju su sudjelovali bogoslovi i ministranti kojima je asistirao biskupov tajnik don Antonio Zirdum, a liturgijsko pjevanje animirao je katedralni mješoviti zbor Marija pod ravnanjem don Dragana Filipovića.
U homiliji biskup Palić istaknuo je kako nam ove večeri Isus ostavlja tri neizmjerno velika dara: Euharistiju – svoje stvarno Tijelo i Krv; svećeništvo – službu koja omogućuje da se Euharistija nastavlja i zapovijed ljubavi – služenje drugima u poniznosti. „Večeras ulazimo u sveto i tiho otajstvo, započinjemo Sveto trodnevlje, trodnevnu proslavu muke, smrti i uskrsnuća Gospodinova. Noćas nas Crkva sabire da budemo s Isusom na posljednjoj večeri, u trenucima prije nego što će ga izdati, prije nego što će biti uhićen, osuđen i raspet. Misa Večere Gospodnje nije samo spomen večere koju je Isus blagovao sa svojim učenicima, već duboko otajstvo koje obuhvaća Euharistiju, svećeništvo i služenje u ljubavi. Ova noć nas vraća na izvore. Ona je živa. Ona je sakramentalna, što znači da nas dotiče danas, ovdje i sada.“
Govoreći o pashalnoj večeri iz prvoga čitanja Knjige Izlaska istaknuo je da je židovska Pasha spomen oslobođenja, ali ona je i pralik onoga što će Krist učiniti. „On je Jaganjac Božji, bez mane, nevin. Njegova krv na križu nije prolivena da bi osvetila, nego da bi spasila. Na križu se događa nova Pasha: prijelaz iz smrti u život, iz ropstva grijeha u slobodu djece Božje.“
Osvrćući se potom na Euharistiju kao otajstvo prisutnosti i snage u trenucima tame, dodao je: „Isus nije s nama samo kada je sve dobro, nego upravo kad je najteže, kad se osjećamo izdani, povrijeđeni, slabi. Tada On dolazi i daje se. U Euharistiji ne blagujemo samo kruh. Hranimo se Isusom Kristom, postajemo baštinici njegove prisutnosti, njegove ljubavi, njegove snage.“
Zatim se obratio večerašnjim „apostolima“: „Vi, dragi ‘apostoli’ kojima ćemo večeras oprati noge, predstavljate cijeli narod Božji. U vama Isus pere noge svakome od nas. Neka ovaj čin ne bude samo gesta, nego poziv da svi budemo oni koji će ponizno služiti drugima. Isus nam pere noge ne zato što smo savršeni, nego zato što smo ljubljeni. On zna naše slabosti, kao što je znao Judinu i Petrovu, ali ne prestaje ljubiti. I poziva sve nas da ljubimo druge ne zato što zaslužuju, nego jer smo na to pozvani. Biti kršćanin znači biti onaj koji služi. Možda nećemo doslovno prati noge drugima, ali možemo biti oni koji se ne boje kleknuti pred čovjeka, koji se ne boje ući u tuđu patnju, pomoći, saslušati, biti prisutni.“
Biskup je potom istaknuo kako nas Večera Gospodnja uči da prava vjera ne ostaje na riječima, nego se pokazuje u djelima. „Krist nas poziva da budemo euharistijski narod, narod koji ne samo slavi Misu, nego živi ono što slavi. Ovo nije obična večer. Ovo je večer u kojoj smo pozvani biti preobraženi: od primatelja u darovatelje, od onih koji žele da im se služi u one koji žele služiti. Na početku večere Isus uzima kruh i vino i daje se. Na kraju večere pere noge. Ostavlja nam dvostruki dar: euharistiju i služenje. To su dva lica iste ljubavi. I zato, ako doista primamo Krista u Euharistiji, ne možemo ostati isti. Ne možemo biti zatvoreni, sebični, ravnodušni. Prava Euharistija rađa djelatnu ljubav. Ako primamo Tijelo Kristovo, onda to tijelo mora živjeti i djelovati kroz nas. Jer mi smo danas tijelo Kristovo u svijetu.“
U završnim riječima homilije Biskup je pozvao na molitvu: „Veliki četvrtak nas uči da je prava vjera ponizna i djelatna. Ona se ne dokazuje riječima, nego rukama koje peru noge, srcem koje se daruje, kruhom koji se lomi za druge. Nemojmo ostati puki promatrači. U ovoj noći Krist kleči pred svakim od nas i pita: ‘Hoćeš li mi dopustiti da ti operem noge? Hoćeš li i ti činiti isto drugima?’ Uđimo večeras u ovo Sveto trodnevlje s molitvom:
Gospodine, daj da ne primamo tvoje Tijelo samo usnama, nego i srcem. Nauči nas da ljubimo do kraja, kao Ti. Nauči nas prati noge jedni drugima.
Marijo, Majko Crkve, zagovaraj nas da budemo ne samo slušatelji nego i vršitelji riječi Božje. Amen.“
U obredu pranja nogu biskup Palić oprao je noge dvanaestorici muškaraca, po dvojici predstavnika iz svih šest mostarskih župa: Sv. Petar i Pavao, sv. Ivan, sv. Toma, sv. Matej, sv. Marko i sv. Luka i katedralne župe koji su također sudjelovali i u prinosu darova na oltar. Pranjem nogu u ovom obredu prisjećamo se Isusova primjera s Posljednje večere, kada je oprao noge apostolima kao znak poniznosti i ljubavi.
Na kraju misnoga slavlja sve je pozdravio katedralni župnik don Josip i zahvalio svima koji su sudjelovali u organizaciji ovoga dana. Biskup i svećenici prenijeli su Presveti Oltarski Sakrament u pokrajnji oltar, koji simbolično predstavlja Kristov grob te nakon kratkoga klanjanja zapjevali su „Divnoj dakle“. U molitvenom ozračju vjernici su se razišli svojim domovima.
Izvor: Crkva na kamenu
