22. lipnja 2024.

Obraćanje mons. Petra Palića na Božićnom prijamu

Govor biskupa Petra donosimo u cijelosti.

Dragi biskupe u miru Ratko,
Poštovani don Željko, imenovani biskupe banjolučki,
Generalni vikaru don Nikola i svi djelatnici biskupijskih ustanova,
Braćo svećenici i redovnici,
Poštovane sestre redovnice,
Braćo i sestre!

Božićno vrijeme je vrijeme za čestitke. Za nas kršćane zapravo te čestitke postaju molitve, da Gospodina preobrazi naše siromašne riječi dobrih želja u plodonosne događaje milosti.
Upravo cijelu ovu godinu koja se polako približava svome kraju osobno shvaćam i razumijem kao vrijeme posebne milosti u službi koja mi je povjerena, a vršim je u ovim biskupijama.
Uz redovita slavlja, razne prigodne susrete, kao posebne trenutke milosti doživljavam dva pastoralna pohoda koja sam imao u ovoj godini: pastoralni pohod Duvanjskom dekanatu u ožujku i pastoralni pohod Posuškom dekanatu u studenome. To mi je bila prigoda, kao biskupu i pastiru upoznati konkretne okolnosti i načine života i naših svećenika i naših vjernika. Drago mi je što sam mogao svjedočiti zauzetosti svećenika, ali uočiti i otvorenost i želju naših vjernika za povećani angažman u životu naših župnih zajednica. Braćo svećenici, na svima nama ostaje tu otvorenost i želju za angažmanom naših vjernika podržavati, razvijati i usmjeravati kako bi rađao dobrim plodovima i pridonosio većoj izgradnji biskupijskoga zajedništva.

Drugi trenutak milosti jest iskustvo Sinode o sinodalnosti. Rekao bih da je prvo poluvrijeme završeno i da se Sinoda nastavlja u listopadu sljedeće godine, ako Bog da.
Jedan od ciljeva Sinode jest učiti postajati „Crkva blizine“. „Stil Boga našega jest stil blizine, suosjećanja i nježnosti“, kaže papa Franjo. Stoga, Crkva treba biti blizu ljudima. Ona „preuzima na sebe slabosti i siromaštvo našega vremena, liječi rane i ozdravlja slomljena srca ljudi Božjom utjehom“.
Nije, dakle, potrebno „stvarati drugu, već drukčiju Crkvu“, kaže Papa. Takva Crkva je otvorena novosti koju Duh Božji želi predložiti kako bi je „oslobodio od svakog zatvaranja i prekinuo lance koji je stežu i blokiraju, kako bi širila radost koja oslobađa“.
Upravo razmišljajući o otajstvu Božjega utjelovljenja razmišljamo o tom stilu našega Boga, koji je utjelovivši se u Isusu iz Nazareta htio cijelom čovječanstvu iskazati svoju blizinu, suosjećanje i nježnost. Želimo li biti slika Kristova i njegovi nasljedovatelju u ovome svijetu, pozvani smo usvajati njegov način života i pristupa drugima.

Posebne trenutke milosti u protekloj godini doživljavam u svećeničkom i đakonskom ređenju. Gospodin nam na taj način pokazuje da će uvijek u narodu, među mladićima i djevojkama pronalaziti one, koji će, sami oduševljeni Njime, druge oduševljavati za njega.
Na nama je, koji smo već svećenici, redovnici i redovnice pružati dobar primjer vjernosti i autentičnosti u svojoj službi i zahvalnim srcem u molitvi otvarati prostore djelovanju Božjega Duha.

Trenutak milosti za jednu partikularnu Crkvu jest i biskupsko imenovanje jednoga njezina svećenika. I u ovoj prigodi uz čestitke želim još jednom zahvaliti mons. Željku Majiću na njegovu trideset petogodišnjem služenju u našim biskupijama. Neka Gospodin blagoslovi njegove korake i njegova djela u novoj službi u Banjolučkoj biskupiji.

Ne možemo u ovome trenutku ne misliti na sve one kojima smo poslani i koji trebaju biti u središtu naše pozornosti: na obitelji onih koji su ostali bez posla ili su potlačeni nepravednim poslom; na najsiromašnije ljude koji žive u neizvjesnosti današnjice i sutrašnjice, na stare, bolesne i nemoćne, na mlade koji intenzivno žive svoju vjeru i na one koji iskrenim srcem traže istinu – za sve njih molimo blizinu novorođenoga Spasitelja, koji donosi spasenje, utjehu i nadu.

U ovoj prigodi želim zahvaliti najprije svojim najbližim suradnicima ovdje u Biskupskom ordinarijatu, generalnom vikaru, kancelaru i tajniku, don Anti u Stocu i Trebinju kao i svim voditeljima naših biskupijskih ustanova i članovima naših biskupijskih vijeća na njihovoj otvorenosti, suradnji i pomoći u upravljanju ovim dijelom Božjega naroda u Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji.

Molim Boga koji je postao čovjekom za sve naše svećenike i đakone: s neizmjernom zahvalnošću molim mir i zdravlje, vjernost službi i svetost života, punu radost u služenju Gospodinu, u punom zajedništvu s cijelom Crkvom.
Molim i za sve redovnike i redovnice, da u otajstvu Božjega utjelovljenja pronalaze snagu za služenje drugima velikodušnošću i ljubavlju.

Neka nam novorođeni Knez mira udijeli milost da možemo susretati Gospodina koji nam dolazi, da ovih dana svi zajedno doživimo lijepo iskustvo žive vjere iz koje možemo crpiti duhovnu dobrobit koja nam je najpotrebnija.

Neka milost Božja postala čovjekom u Isusu Kristu svakome podari ono što naše siromašne riječi ne mogu razumjeti i izraziti.

Želim svima sretan Božić. Mir i svjetlo od Gospodina koji dolazi u susret svakome od nas pratili vas u novoj godini. Bog vas blagoslovio!