5. listopada 2022.

Obredi Velikoga petka u Mostaru

Preko križa do spasenja

Drugi dan uskrsnoga trodnevlja spomendan je Isusove muke i smrti na križu. Večernje obrede Velikoga petka u mostarskoj katedrali predvodio je mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski upravitelj mons. Petar Palić. Nakon ulaska biskupa i svećenika u tišini, obred je počeo prostracijom pred ogoljenim oltarom. Uslijedila je Služba riječi. Muku Gospodina našega Isusa Krista čitali su biskup Petar, generalni vikar don Nikola Menalo i mladi iz katedralne župe. Prigodne psalme i pjesme pjevao je katedralni zbor Marija pod vodstvom maestra don Dragana Filipovića.

Homiliju je okupljenim vjernicima uputio katedralni župnik don Josip Galić. Istaknuo je kako je prostracija biskupa i svećenika na početku večerašnjih obreda simbol predanosti Bogu, pa i muke Kristove kada je u svojoj agoniji ležao u Getsemanskom vrtu. U središtu našega slavlja je križ. Križ je u starom vijeku bio sramotni znak. Na križ su odlazili razbojnici, neprijatelji države, lopovi, križ je bio strašno sredstvo mučenja. Znamo što svijet misli o križu kao sredstvu patnje. U zakonodavstvu je nestalo križa kao kazne kojom se umiralo. Ali postoji onaj drugi križ, našega života, naše svakodnevice, križ prolaznosti, križ bolesti… Možda najstrašniji križ kroz koji prolazi naš narod je križ iseljeništva.

I danas postoje samo one dvije stvarnosti pod križem, iste one koje su se dogodile zdesna i slijeva od Isusa, zdesna spasenje – slijeva prokletstvo, istaknuo je don Josip. Prema križu možemo zauzeti samo dva stava – podnositi ga s ljubavlju ili ga prezirati. Isus svojim križem na sve naše životne minuse daje jedan veliki plus, daje smisao. Govoreći o križu pogled nam ide na uskrsno jutro. Preko križa do spasenja.

Nakon propovijedi uslijedila je pjevana sveopća molitva u kojoj Crkva moli za sve ljude i potrebe cijeloga svijeta. Molitvu su pjevali biskup Petar i don Domagoj Markić, postiplomac u Rimu. Središnji dio obreda Velikoga petka zauzima otkrivanje i klanjanje Svetom križu. Biskup je s đakonom Nikšom i ministrantima ušao u katedralu otkrivajući drvo Križa a zatim su svi svećenici i vjernici pokleknuli klanjajući se Kristu Gospodinu. Zbor je pratio pjevanjem tradicionalne tužaljke “Puče moj”. Klanjajući se Križu, koji postaje simbol spasenja, života i nade, zahvalili smo Isusu za njegovu neizmjernu ljubav prema nama.

Obredi Velikoga petka završili su pričešću. Nakon pričesti vjernici su pohodili Kristov grob, pomolili se, odlazili u tišini koja prožima srca, tišina kojom Bog progovara onima koji su ga spremni slušati.