3. listopada 2022.

Pastoralni dan 2022.

U duhovno-obrazovnom centru „Emaus“ u Potocima kod Mostara održan je 30. ožujka 2022. redoviti godišnji Pastoralni dan svećenika u dušobrižništvu na području Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije. Susret organizira Biskupski ordinarijat u suradnji s Teološko-katehetskim institutom. Uz biskupa domaćina mons. Petra Palića, na pastoralnom susretu nazočilo je oko 100 svećenika i četvorica đakona. Sudionike skupa pozdravio je u ime organizatora i uveo u temu dr. don Marko Šutalo, predstojnik Instituta. Tema Pastoralnog dana bila je Hod mjesnih Crkava prema Općoj sinodi o sinodalnosti.

Tema je obrađena pod teološkim i pastoralnim vidom. Dr. don Edvard Punda, profesor fundamentalne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu izložio je temu: Sinoda – pravo lice Crkve i sinodalne kreposti svećenika. Govoreći općenito o sinodi i sinodalnosti, dr. Punda je naglasio da nas sinoda nužno treba voditi međusobnom zajedništvu, koje onda vodi zajedništvu s Bogom. Ukazujući na važnost sinode, ali i na otpor s kojim se kao pojedinci možemo susresti, predavač je rekao da sinoda uključuje i promjenu nas samih, odnosno da je potrebno uočiti vlastitu opterećnost poslovima koje imamo, ali i krvim shvaćanjem duhovnosti. Sinoda nam treba pomoći u otkrivanju prave ekleziologije zajedništva, ali i razumijevanja uloge Božjega naroda u istoj ekleziologiji. Navodeći, između ostaloga, poznati citat pape Franje da pastiri trebaju „nositi miris ovaca“, predavač je istaknuo da nositi miris ovaca nije u tome da umirimo svoju savjest zbog svoga načina života, nego da se damo zahvatiti Duhom Svetim prisutnim u Božjem narodu.

U drugom dijelu svoga predavanja dr. Punda je svećenicima ukazao na tri sinodalne kreposti: zajedništvo, pareziju i poslušnost.

Kroz navedene kreposti ukazao je i na nedostatke koje često sa sobom nosi svećenički život na sva tri područja, što se održava i u sinodalnom hodu. Pozvao je svećenike na izgradnju zajedništva kroz odupiranje sumnjičavosti i optuživanju, na otvorenost vjernicima, koja uvijek sa sobom nosi novo iskustvo Boga. Što se tiče poslušnosti, dr. Punda je naglasio kako istinska poslušnost nikako nije smišljena namjera, niti sterilna poslušnost koja kroz primisao osiguravanja vlastite prisutnosti u zajednici vodi prema identifikaciji sa službom, odnosno neprimjetno nestala poslušnost (svećenici usputnici, ne suputnici). Prava se poslušnost očituje u ljubavi i predanju potrebama evangelizacije.

Mr. don Nikola Menalo, generalni vikar naših biskupija progovorio je o Sinodalnom hodu u našim biskupijama. Kako bismo dobili što bolju sliku o shvaćanju Crkve provodi jedan od instrumenata sinodalnoga hoda, a to je anketno istraživanje među vjernicima i posebnim skupinama. Posebno je izdvojio dosadašnje rezultate online ankete analizirajući 281 pristigao odgovor. Najveći postotak anketiranih nalazi se u rasponu od  21. do 55. godina života. Ispitanici su vjernici koji pohađaju nedjeljne mise 92, 5% te smatraju da (85,1 %) im se nudi dovoljno mogućnosti za uključivanje i sudjelovanje u župnom životu. Svoju župnu zajednicu ocjenjuju prilično tradicionalnom (34,5 %), otvorenu za nove pastoralne inicijative i različite potrebe ljudi (10,2 %) te jedno i drugo (55,2 %). Nakon toga predavač je pročitao odgovore vjernika na dva pitanja: Koje su najveće prednosti župne zajednice i koji su najveći nedostatci župnih zajednica? Uz dijagrame s postotcima analizirao je što bi trebalo još više ostvariti po Župama. Prenio je u postotcima karitativnu djelatnost vjernika, odnos župljana sa župnikom, brigu župa za pripremu mladih za brak, bračni i obiteljski pastoral, prakticiranje zajedničke obiteljske molitve te koja je slika Crkve naglašenija (zajednica svih Kristovih vjernika 65,1%, institucija za koju su isključivo odgovorni Papa, biskupi i svećenici 34, 9 %).

Prije plenuma biskup dr. Petar Palić sažeo je razmišljanja predavača i potaknuo svećenike na predan rad u pogledu nastavka sinodalnoga hoda u našim biskupijama.

Nakon predavanja, stanke i biskupova interventa uslijedila je plodna rasprava. U njoj je istaknuta potreba trajnoga hoda vjernika za shvaćanje sinodalnoga hoda vjere i života i njegova značenja za cijelu Crkvu. Napose je naglašena potreba nastavka sinodalnoga hoda nakon biskupijske etape kroz zajedništvo, poslanje i djelovanje na svim razinama partikularne Crkve.

Pastoralni dan završio je bratskim druženjem i ručkom u blagovaonici „Emausa“.