22. lipnja 2024.

Pokopan don Jozo (Joko) Blažević

                                                                                 Svećenik koji je volio i živio za svoj narod

U utorak, 28. ožujka 2023., na groblju u Blaževićima (Kazaginac), župa Rašeljke, pokopan je svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije don Jozo (Joko) Blažević. U prijepodnevnim satima u župi sv. Stjepana prvomučenika u Gabeli, gdje je don Jozo bio župnik, slavljena je Sveta misa i upriličen je ispraćaj pok. don Joze. U zajedništvu s 40 svećenika, redovnicama i Božjim narodom župe Gabela i okolnih župa misu je slavio mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Petar Palić.
U poslijepodnevnim satima na groblju u Blaževićima euharistijskim slavljem predsjedao je nadbiskup vrhbosanski i metropolit Tomo Vukšić u zajedništvu s biskupom Petrom Palićem, 70 svećenika, redovnicama i velikim brojem vjernika iz okolnih župa i iz župa u kojima je don Jozo djelovao.
Na početku je kancelar Mostarsko-duvanjske biskupije don Stipe Gale pročitao pokojnikov životopis i pristigle izraze sućuti koje su uputili: mons. Dražen Kutleša, zagrebački nadbiskup koadjutor, mons. Ivan Štironja, porečki i pulski biskup, s. Franka Bagarić, provincijalka Školskih sestara franjevki iz Mostara, fra Iko Skoko, Ante Begić, načelnik općine Posušje i druge osobe koje su bile povezane s don Jozom.
Na početku homilije biskup Palić zahvalio je svim nazočnim svećenicima, redovnicama i brojnim vjernicima, što najjasnije pokazuje koliko je pokojni don Jozo bio poznat i povezan s mnogima.
Govoreći o liturgijskom čitanju dana iz Knjige Brojeva, biskup Palić je rekao kako nas Božja Riječ poziva da svoje misli i svoje srce usmjerimo na Boga koji šalje iscjeljenje upravo tamo gdje nam je potrebno. Iz knjige Brojeva učimo da stari naraštaj neće vidjeti kako se Božja obećanja ostvaruju. Na ovom dugom, opasnom putu neki jednostavno neće stići na odredište. Mnoge Izraelce ubile su zmije, a narod se pokajao i molio Mojsija da posreduje u njihovu korist. Mojsije posreduje, a Bog ga upućuje da napravi zmiju od bronce i stavi je na stup; svi koji pogledaju brončanu zmiju ozdravit će.
„Jedno od najtežih pitanja koje ovaj odlomak jasno postavlja jest ono o Božjem karakteru. Kakav je to Bog koji nanosi smrt ljudima zbog njihovog nepovjerenja? Prisjetimo se da su ljudi bili na Sinaju; primili su zakon i vezani su savezom s Bogom. Njihov nedostatak vjere je, prema piscu ovog odlomka, kršenje saveza, i stoga je vrijedan kazne. Ali Bog također osigurava lijek. Primjećujemo da Bog ne uklanja zmije, već osigurava sredstva za iscjeljenje usred opasnosti. Bog donosi iscjeljenje upravo tamo gdje je ubod najgori. Čak i u našim najgorim neuspjesima i razočarenjima, Bog nudi iscjeljenje za naše rane, odnos za našu usamljenost i vjernost za našu nevjernost. Bog ne uklanja izvore naše patnje, ali Bog putuje s nama, pružajući ono što nam je najpotrebnije, ako gledamo u pravom smjeru“, kazao je biskup Palić.
U simbolici ovih zmija s kojima se izabrani narod suočio prepoznajemo i ugrize zmija koje i danas puze između nas. To znaju biti zmije obeshrabrenja, zmije kritike, zmije ogovaranja, zmije ponosa, škrtosti i nevjere, zmije pronalaženja grešaka, zmije mržnje.
A na početku ugriza svih ovih zmija stoji jedna druga Zmija, ona s početka ljudske i povijesti spasenja, Đavao, Sotona, čovjekov neprijatelj od početka.
Knjiga Postanka nas izvješćuje da je Bog stvorio mnoge stvari, ali ne i smrt. Kao što nam je poznato, prvi ljudi, Adam i Eva, svojim životom očituju neposluh prema Božjoj zapovijedi, a kazna za to je da ih Bog istjera iz raja. Prokockali su vječni život, od tada ljudi moraju živjeti sa smrću i na kraju će opet “postati zemlja” iz koje su “uzeti”, naglasio je biskup Palić.
Govoreći o pokojnom don Jozi, odnosno don Joki, kako su ga inače vjernici i svećenici zvali, biskup Palić je rekao da se i unatoč dobro narušenom zdravstvenom stanju, u don Jokinoj smrti osjeća koliko je bolan taj ugriz smrti.
„Kao i sa svima koje nam smrt nenadano uzme, pitamo se: “Zašto?” Ali ne dobivamo odgovor. Usudio bih se reći da ne moramo žaliti za don Jokom. Njegov je život doživio ispunjenje koje nadilazi svako shvaćanje; njegov život je, vjerujemo, zaokružen blaženstvom s Bogom. Mi zapravo tugujemo za samima sobom, jer smo postali siromašniji za jedan život, za jednog brata, za jednog svećenika, za jednog kolegu, za jednog župnika, za jednog prijatelja – jednostavno za jednog čovjeka“, kazao je biskup Palić.
„Na dan don Jokine smrti bila je Peta korizmena nedjelja i ove smo godine po liturgijskom rasporedu čitali evanđelje o Lazarovu uskrsnuću. Nije mi poznato o čemu je don Joko nakon toga Evanđelja propovijedao. Međutim, Isusove riječi iz razgovora s Martom su osobito danas aktualne za sve nas koji smo okupljeni na ovom ispraćaju: „Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?“
Da, Gospodine, mi vjerujemo da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet. Mi vjerujemo da si ti odozgor, a mi odozdol i da ćemo svi mi jednom biti zajedno s tobom i s ovim svojim bratom od kojega se danas opraštamo“, naglasio je biskup Palić.
Opisavši pokojnika kao neumornog, požrtvovnog, glasnog, ponekad neobičnog, koji je poput Mojsija vodio i zagovarao često nestrpljiv i narod koji gunđa protiv Boga, biskup Palić je rekao da je don Jozo bio svećenik koji je volio i živio za svoj narod.
Pozvao je sve okupljene da u svjetlu nadolazeće svetkovine Uskrs i mi ispovjedimo vjeru da je don Jozo sada s Bogom u kojega je vjerovao, kojemu se čvrsto nadao, o kojemu je oduševljeno govorio.
„On je s Bogom, kojega je kao svećenik naviještao više od 40 godina, on je s Isusom, za kojega je živio 68 godina. To je uskrsna poruka za sve nas koji ćemo jednoga dana, svatko od nas, stajati na pragu smrti: Bog će nas primiti. Pruža nam ruku“, zaključio je homiliju biskup Palić.
Sprovodne obrede u nazočnosti pokojnikova brata i njegove obitelji, te bliže i daljnje rodbine predvodio je don Ilija Drmić, župnik Rašeljaka i dekan Duvanjskog dekanata, koji je pokojnom don Jozi zahvalio za njegovo svećeničko svjedočenje i njegovu ljubav prema rodnom kraju i svim ljudima.