Govor generalnog vikara dr. don Nikole Menala donosimo u cijelosti.
Poštovani gospodine biskupe Petre,
dragi biskupe u miru Ratko,
uvaženi imenovani biskupe Banjauče biskupije mons. Željko,
biskupski vikaru za Trebinjsko-mrkansku biskupiju don Ante,
kancelaru don Stipe, tajniče Antonio, djelatnici Ordinarijata,
cijenjeni kolege svećenici,
uvaženi redovnici,
braćo i sestre!
1. Svake liturgijske godine u vremenu došašća Crkva pred nas stavlja velikoga Ivana Krstitelja, sina svećenika Zaharije. Zaharija je bio jedan od 20.000 svećenika, podijeljenih u različite razrede. Svećenici su voljeli svoju službu i koje je zapalo da ju obavljaju određenog tjedna, pridavali su joj ogroman značaj i izdizali su je iznad svih drugih stvari; taj su čin smatrali najuzvišenijim u njihovom životu. Svako jutro i svaku večer prinosila se žrtva za cijeli narod. Zaharija je često razmišljao o svojoj osobnoj i obiteljskoj tragediji i molio se. Došla mu je predivna vizija i radosna vijest o tome da će Elizabeta roditi sina premda je Zahariju nada odavno već napustila. Imao je povlasticu da za vrijeme prinošenja večernje žrtve dođe do zastora između dva dvorišta nakon kađenja kako bi blagoslovio ljude. Zaharija je primio radosnu poruku u Božjem hramu. Često želimo da Božji glas dopre do nas. Zaharija je u hramu želio čuti Božji glas. Glas Božji dopire do onih koji ga žele čuti – poput Zaharije – u hramu Božjem.
2. Vi, gospodine Biskupe, zajedno sa svojim svećenicima prikazujete Bogu ugodnu žrtvu: i ujutro i uvečer i u crkvama i kapelicama i pod nebom. Neka Božji glas preko Vas dopire do nas. Imate privilegij blagoslivljati ljude. Neka preko Vaših ruku narod u našim partikularnim Crkvama bude blagoslovljen. Glas Božji dolazit će preko Vas, jer želite slušati Njegov glas. Najljepše je kada ujutro i navečer, uza sve svoje obveze, nestanete iz uredskih i drugih prostorija rezidencije a uključe se svjetla u kapelici gdje u molitvi i razmatranju, u samoći i tišini, osluškujete glas Božji. Glas Božji dopire do onih koji ga žele čuti.
3. Mnoštvo je događaja i susreta zbog kojih želimo novorođenome Kralju Isusu Kristu zahvaliti na koncu ove građanske godine: od Vašega pohoda zapadnome dijelu biskupije gdje ste u župama Duvanjskoga i Posuškoga dekanata posjetili vjernike i upoznali se s crkvenim i društvenim životom u tom dijelu Mostarsko-duvanjske biskupije. Ono što Vam je stalno na srcu jest duhovna obnova i klera i redovnika i povjerenih vam vjernika. Neumorni ste u susretanju ljudi, vođenju i organiziranju duhovnih vježbi i obnova, dekanatskih i među dekanatskih susreta, pastoralnoga dana i događaja, dijeljenja krizama, đakonskih i svećeničkoga ređenja pa sve do obnova crkava i crkvenih objekata. Rado se odazivate i na simpozije kao što je bio onaj u Karlovcu o sv. Josipu ili predstavljanje zbornika o 1000. obljetnici prvoga pisanoga spomena Trebinjsko-mrkanske biskupije te razni događaji širom domovine i svijeta. Iz vaših intervenata jasno se čuje nauk Crkve. Prije koji mjesec došli ste obogaćeni iskustvom s redovite Biskupske sinode održane ove godine u Rimu, gdje ste mogli osluškivati kako opća Crkva živi. U ovih nekoliko rečenica ne može se izreći mnoštvo susreta koje ste imali, ali ono što je važno jest da uvijek nastojite osluškivati glas Božji i dostojno ga prenositi vjernicima u našim biskupijama.
4. Vama, gospodine Biskupe, kojemu su povjerena ove partikularne Crkve želimo da odgovornu zadaću biskupstva i dalje vršite kroz naviještanje, posvećujući narod Božji i upravljajući našim Biskupijama zajedno sa svojim svećenicima i Bogu posvećenim osobama. Najljepši Vaš odgovor Bogu očitovat će se u ustrajnosti u kojoj se ogleda prošlost i budućnost Crkve i naroda.
Neka Vama, gospodine Biskupe, susret s nama danas i kroz sljedeću godinu bude povlašteni trenutak služenja i radosti.
Vama, cijenjeni biskupe Petre, kao i svima na početku pozdravljenima, bio sretan Božić i blagoslovljena Nova godina.
Živjeli!
don Nikola Menalo,
generalni vikar
