Propovijed mons. Petra Palića na đakonskom ređenju u subotu 19. listopada 2024., prenosimo u cijelosti.
1. Sredinom 1980-ih, ondašnja vojska, koju ne pamtimo baš po dobru, objavila je koji je bio središnji dio njihovih napora za novačenje. Njihov slogan je bio: “Vojska. To nije samo posao. To je avantura.” Tadašnja savezna vlada je trošila milijune svake godine na ovu inicijativu što je rezultiralo povećanjem broja novaka u vojsci.
Svatko tko djeluje u Crkvi i za Crkvu zna: “To nije samo posao. To je avantura.” Ovom bismo sloganu lako mogli dodati: „To je poziv. To je putovanje obavijeno otajstvom, dramom i iznenađenjem.”
Danas se, draga braćo svećenici, sestre redovnice, draga braćo i sestre okupljamo u našoj katedrali kako bismo za đakone zaredili petoricu mladića: Matu, Ivana, fra Roberta, fra Antonia i fra Josipa i oni svi žele raditi za Crkvu. Lijep događaj za Mostarsko-duvanjsku i Trebinjsko-mrkansku biskupiju, za Hercegovačku franjevačku provinciju, za cijelu Crkvu. Proces razlučivanja je završen. Oni su napisali svoje molbe, da žele slobodno i bez prisile primiti Sveti red đakonata i da u toj istoj slobodi prihvaćaju obveze koje iz toga proizlaze. Poglavari, i svi koji su pitani, kao i Božji narod dali su svoja mišljenja i evo ih pred nama, u ovom svetom sakramentalnom činu ređenja.
Ovo je prigoda zahvaliti njihovim obiteljima iz kojih su nikli, ali i svim njihovim odgojiteljima i onima koji su ih pratili tijekom njihova rasta i sazrijevanja u ovoj odluci.
2. Prije nekoliko trenutaka, ovi mladići su izrazili svoju želju djelovati za Crkvu rekavši “Evo me!” Nakon ulaska u ovaj sveti obred ređenja za đakonat, ovi će mladići biti poslani sa zadaćom i postat će trajni radnici u vinogradu Gospodnjem, u Crkvi.
Dragi kandidati za primanje sv. Reda đakonata, vjerujem da vam je već kroz proces formacije postalo toliko jasno da znate i prihvaćate činjenicu da se u onome što ćete od danas činiti ne radi o plaći ili čak rasporedu, jer ono što prihvaćate nije posao nego poziv i način života u kojemu radno vrijeme traje 24 sata dnevno. Za nekoliko trenutaka javno ćete izreći svoju odluku da ste spremni preuzeti službu đakonata i biti posvećeni za službu Crkve po polaganju mojih ruku i daru Duha Svetoga.
Po primanju sakramenta sv. Reda ne postajete privatni obrtnici, nego postajete duboko otajstveno povezani s Kristom koji vas je pozvao, s biskupom koji vam podjeljuje ovaj sveti red, s prezbiterijem u kojemu ćete djelovati, kao i s Božjim narodom kojemu ćete biti poslani. Nastojte iz dana u dan rasti u ovoj povezanosti, jer bez njegovanja te povezanosti nećete biti sposobni u potpunosti živjeti svoj đakonat, a sutra svoje svećeništvo u Crkvi i za Crkvu.
Osim izraza spremnosti, odlučit ćete živjeti “poniznom ljubavlju” službu đakonata i pomagati svećeničkom redu za dobro Božjeg naroda.
Odlučit ćete čiste savjesti čuvati otajstvo vjere i tu vjeru naviještati riječju i djelom u skladu s Evanđeljem i crkvenom predajom.
Odlučit ćete „trajno“ prihvatiti beženstvo radi Kraljevstva nebeskoga u službi Bogu i drugima.
Odlučit ćete biti ljudi molitve za Crkvu obećavajući “vjerno” slaviti Liturgiju časova sa i za Božji narod i na nakane cijeloga svijeta.
Odlučit ćete svoj način života uskladiti s Kristovim primjerom čije ćete Tijelo i Krv nositi na oltaru.
Na kraju ćete svoje sklopljene ruke staviti u biskupove ruke i obećati poslušnost meni i mojim nasljednicima. U biti, dragi kandidati, svi vi obećavate da ćete biti “ljudi zajednice i zajedništva” i staviti potrebe drugih ispred svojih. Hvala vam što ćete na taj način svjedočiti ljepotu Božjega poziva i služenja ljudima.
3. O službi đakona Crkva uči: „Đakoni na poseban način sudjeluju u Kristovu poslanju i milosti. Sakrament reda utiskuje im biljeg („karakter“) koji se ne može izbrisati i koji ih suobličuje s Kristom koji je postao „đakon“ tj. poslužitelj svih. Između ostaloga dužnost je đakona pomagati biskupu i prezbiterima u slavljenju božanskih otajstava, osobito euharistije, dijeliti euharistiju, prisustvovati ženidbi i blagoslivljati je, naviještati evanđelje i propovijedati, voditi sprovode i posvetiti se različitim službama kršćanske ljubavi” (KKC 1570).
Ovo se svodi na trostruku službu: službu riječi, službu oltara i službu ljubavi prema bližnjemu.
Prvo, službu riječi, simbolizira Evanđelje koje će vam danas biti predano, drugo, službu oltara, kalež koji ćete podići i pružiti, kad dođe vrijeme, da ga pričesnici prime, a treće, službu ljubavi prema bližnjemu, djela milosrđa.
U zajedništvu s biskupom, svećenicima i subraćom đakonima naviještat ćete Riječ, pomagati u liturgiji i izražavati brigu za Krista i Crkvu u služenju drugima.
Prvo čitanje predstavilo nam je levite koji pomažu Aronu i njegovim sinovima u liturgiji, jedna starozavjetna predslika. Neka vam svako liturgijsko slavlje uvijek bude izvorom radosti i činite to dostojanstveno, čuvajući njezinu otajstvenost od banalnosti.
U drugom čitanju slušamo svetoga Pavla, koji je primjer za službu propovijedanja, koji odbija razvodniti riječ, naviještajući Isusa Krista, a ne sebe.
Vi danas postajete na osobiti način ljudi Božje riječi. Gledajte tu Riječ i čuvajte tu Riječ! Razmišljajte o njoj, naviještajte je vjerno, radosno i strpljivo. Ali, najprije se osobno hranite Njome, kako bi ona vama samima bila snaga, a po vašem životu pokazala svoju snagu.
U Evanđelju naš Gospodin, na putu prema Jeruzalemu, pred one koji su u njegovo ime dobili službu stavlja svoju poniznu ljubav, svoj đakonat: ne dolazi da bude služen, nego da služi.
4. Dragi kandidati, kao đakoni, bit ćete, između ostaloga, poslani i pozvani otvoriti vrata i pozivati ljude ne samo u crkvenu zgradu, već u dublji odnos s Bogom i Crkvom. Trebate njegovati misionarsko srce sposobno otići na periferije i pozvati druge da prihvate radost Evanđelja. Poseban značaj u tom pogledu imaju siromašni i obespravljeni.
Poznato vam je da je u tijeku zasjedanje XVI. Opće redovite skupštine biskupske Sinode o sinodalnosti. Kolikogod možda i svećenicima i vjernicima ovaj sinodski proces izgledao malo poznat ili čak i sami pokazujemo vlastitu nezainteresiranost za njega, ipak se na ovoj Sinodi daje novo lice Crkve, odnosno skida se prašina koja se stoljećima nakupila na onom pravom i istinskom licu Crkve i zatamnila ga, pa to lijepo lice sad pokušavamo ponovno otkriti, kroz dimenzije poniznosti, služenja i odgovornosti u Crkvi. Svi smo, najprije po sakramentu krštenja, a onda i po drugim službama u istoj Crkvi na to pozvani i poslani: da najprije osobno otkrijemo ljepotu toga lica, a onda da i drugima pomognemo da to isto otkriju, odnosno da smo svi Crkva čija je zadaća ostvariti misionarsko poslanje, odnosno navijestiti Krista svima, vjerodostojno, ponizno, s jasnoćom i odgovornošću na svim područjima crkvenog života.
Stoga se papa Franjo ne umara pozivati nas na prvi i važan korak, a to je slušanje drugoga i pratnju drugoga, ono što on naziva „umijećem pratnje“ koje nas poziva “skinuti svoje sandale pred svetim tlom drugoga” i vježbati umijeće slušanja.
Pravo slušanje i pratnja nikad nisu namijenjeni prosuđivanju. Zapravo, kaže papa Franjo: “Onaj koji prati druge zna da su situacija svake osobe pred Bogom i njezin milosni život misterij koji nitko ne može izvana potpuno poznavati. Evanđelje nam predlaže da ispravljamo i pomažemo rasti osobi na temelju prepoznavanja objektivnog zla njezinih djela (usp. Mt 18,15), ali da ne iznosimo svoje sudove o njezinoj odgovornosti i krivnji (usp. Mt 7,1; Lk 6,37). U svakom slučaju dobar pratitelj nikad se ne predaje fatalizmu ili malodušnosti.„ (RE, 172)
5. Dragi kandidati za primanje sv. Reda đakonata!
Svetim redom ne dobivate neko specijalno oružje ili neku pametnu novu tehnologiju ili čarobni poslovni plan. Dane su nam stvari koje lako previdimo, čak i odbacimo. Mi smo kao mladi David sa svojih pet glatkih kamenčića iz potoka; naša oprema je riječ Božja i tijelo Božje i strpljivost Božja, sve slabe stvari u očima svijeta. Ali u toj slabosti, i u našoj, i u slabosti Crkve, krije se “neizmjerna snaga”, kako bi rekao sveti Pavao.
I svaki služitelj je svjedok čudesa: Gospodin je na djelu.
Dragi kandidati, neka od danas Gospodin na djelu bude i po vama.
Marijina poniznost i njezina otvorenost djelovanju Božjega Duha neka vam budu uzor, a ona neka vam bude zagovornica pred Bogom u vašoj službi. Amen.
