Draga braćo i sestre u Kristu!
1. Na ovaj prvi dan nove godine, Crkva nas ne poziva prvenstveno da se usredotočimo na novogodišnje odluke ili nove početke. Umjesto toga, Majka Crkva upravlja naš pogled prema mladoj ženi koja u naručju drži svoga novorođenog sina i poziva nas da razmatramo najdublju tajnu: Bog je uzeo tijelo od Djevice Marije. Danas, na ovu veliku svetkovinu, slavimo Mariju kao Bogorodicu (Theotokos), Majku Božju, najviši naslov koji Crkva može dodijeliti nekoj ljudskoj osobi. Ulomak iz Evanđelja po Luki koji smo upravo čuli smješta nas među pastire, one prve svjedoke Utjelovljenja. Oni su, kako kaže sveti Luka, došli „u žurbi“ i „našli Mariju i Josipa te dijete položeno u jasle“. Nakon što su vidjeli to čudo, pastiri su otišli slaveći i hvaleći Boga, dok je „Marija sve te događaje čuvala i prebírala u svome srcu“.
Marija nam tako postaje uzor teološkog promišljanja. Ona ne promatra događaje samo izvana; ona dopušta Riječi koja je tijelom postala da prebiva u njoj, najprije tjelesno u njezinoj utrobi, a sada duhovno u njezinu srcu, preobražavajući njezino razumijevanje i čitavo njezino biće.
Sveti Ćiril Aleksandrijski, braneći naslov Bogorodice na Efeškom saboru 431. godine, dobro je razumio da ono što govorimo o Mariji otkriva što vjerujemo o Kristu. Nazvati Mariju „Majkom Božjom“ ne znači tvrditi da je ona izvor Kristova božanstva, to bi bilo besmisleno. To, naprotiv, potvrđuje nerazdvojivo jedinstvo Kristove božanske i ljudske naravi. Dijete koje je rodila u Betlehemu, sina kojega je dojila i odgajala, doista je Bog.
2. Današnje slavlje ima osobitu važnost jer obilježavamo Svjetski dan mira, koji je ustanovio papa Pavao VI. 1967. godine. Nije slučajno da Crkva ovaj dan molitve za mir stavlja pod zaštitu Marije, Majke Božje. Jer u svome fiat, svome „da“ Božjem naumu, Marija je postala vrata kroz koja je Knez mira ušao u naš svijet. Upravo u tom svjetlu odzvanja i poruka pape Lava XIV. za ovogodišnji Svjetski dan mira. Papa nas podsjeća da mir koji nam Krist daruje nije plod sile ni straha, nego razoružan i razoružavajući mir uskrsloga Gospodina. To je mir koji dolazi od Boga koji ljubi bezuvjetno i koji ne ulazi u svijet kroz moć i nasilje, nego kroz poniznost, dobrotu i krhkost – poput djeteta u jaslama. Taj mir započinje u srcu koje se otvara Bogu i oslobađa straha, osvete i zatvorenosti.
U Marijinu naručju novorođeni Isus utjelovljuje Božji mir, onaj šalom koji nije samo odsutnost sukoba, nego punina božanskog blagoslova, pomirenja i ispravnog odnosa s Bogom i bližnjima.
Na početku ove nove godine našemu svijetu očajnički treba taj mir. Treba nam u našim srcima, u našim obiteljima, u našim zajednicama i, svakako, među narodima. No istinski mir, kako je često učio sveti Ivan Pavao II., neodvojiv je od pravde, istine i poštovanja ljudskog dostojanstva. On započinje onda kada mi, poput Marije, kažemo „da“ Božjoj volji, čak i kada u potpunosti ne razumijemo kamo će nas to „da“ odvesti.
3. U današnjem Evanđelju je spomenut i osmi dan, dan Isusova obrezanja i davanja imena. Taj je obred označio Isusovo potpuno uključivanje u saveznički narod Izraela. Onaj koji je Gospodin svega podložio se Zakonu, postavši nama jednak u svemu osim u grijehu. I toga je dana primio ime koje je anđeo navijestio: Isus, Ješua, „Bog spašava“. Svaki put kada je Marija izgovarala ime svoga Sina, naviještala je Evanđelje. Svaki put kada ga je zazvala, navijestila je spasenje. Drugi vatikanski sabor prekrasno opisuje Marijinu trajnu ulogu u povijesti spasenja: „Uznesena na nebo, nije napustila tu svoju spasonosnu zadaću, nego nam svojom mnogostrukim zagovorom ustrajno pribavlja darove vječnoga spasenja“ (LG 62). Marijino majčinstvo nije završilo u Betlehemu, pa ni na Kalvariji. Ona ostaje naša majka, dana nam od samoga Krista s križa kada je Ivanu, a po njemu i svim učenicima, rekao: „Evo ti majke.“
4. Što to za nas znači konkretno na početku ove nove godine?
Prvo, pozvani smo nasljedovati Marijino kontemplativno razmatranje. U vremenu stalne buke i rastresenosti moramo stvoriti prostor u svojim srcima za razmišljanje o Božjoj riječi i Božjem djelovanju u našim životima. Poput Marije, trebamo učiti prepoznavati Božju prisutnost u svakodnevnim okolnostima, u plaču djeteta, u potrebama siromaha, u pozivu na obraćenje.
Zatim, pozvani smo povjeriti se Marijinoj majčinskoj brizi. Pastiri su našli Isusa s Marijom; i mi Krista najsigurnije nalazimo kada mu pristupamo po njegovoj majci. To ne znači stavljati Mariju iznad ili uz Krista, to bi bila teška pogreška. To znači prepoznati da je Bog izabrao doći k nama po Mariji i da nas i danas vodi k sebi po njezinu zagovoru.
A onda, pozvani smo postati, poput Marije, nositelji mira. To zahtijeva više od pobožnih želja za mirom; traži konkretno djelovanje.
Zato nas papa poziva da ne smatramo mir nedostižnim idealom, nego prisutnošću i putom: da ga najprije prihvatimo u sebi, da ga čuvamo molitvom, dijalogom i praštanjem, te da postanemo graditelji mira u obiteljima, zajednicama i društvu. Poput Marije, pozvani smo biti ljudi koji u tišini srca nose Krista, jer samo takav mir, mir koji dolazi od Boga i prolazi kroz poniznost i milosrđe, može promijeniti svijet.
5. Pastiri su se, nakon susreta s Marijom i novorođenim Isusom, „vratili slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli“. I to mora biti naš odgovor. Nakon što smo razmatrali otajstvo Božje ljubavi objavljeno u Majci i njezinu Djetetu, ne možemo ostati nepromijenjeni. Moramo izići iz ove katedrale kao svjedoci, noseći Kristov mir u svijet kojemu je on očajnički potreban. Dok slavimo ovu euharistiju, podsjećamo se da je Crkva obitelj okupljena oko Gospodinova stola, s Marijom kao našom majkom. Ona nam pokazuje što je Crkva pozvana biti: otvorena Božjoj riječi, vjerna u njezinu razmatranju i velikodušna u donošenju Krista svijetu.
Draga braćo i sestre, dok se ova nova godina otvara pred nama sa svim svojim neizvjesnostima i mogućnostima, stavimo se pod plašt Marije, Majke Božje. Zamolimo je da nas pouči svome kontemplativnom duhu, svojoj spremnoj poslušnosti, svojoj hrabrosti pred patnjom i svojoj nepokolebljivoj nadi. Molimo da po njezinu zagovoru mir njezina Sina Isusa Krista pusti korijen u našim srcima i proširi se po cijelome svijetu.
Marija je sve te događaje čuvala i prebírala u svome srcu. Učinimo i mi isto: čuvajmo Božju riječ, razmatrajmo njegova otajstva i dopustimo Knezu mira da se ove godine nanovo rodi u našim životima.
Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike, sada i na času smrti naše. Amen.
