5. listopada 2022.

U Grabovici kod Mostara obilježena 29. obljetnica od zločina nad 33 ubijena hrvatska civila

U Grabovici je 9. rujna 2022. obilježena 29. obljetnica od zločina nad 33 ubijenih hrvatskih civila.

Obilježavanje je počelo polaganjem vijenaca kod spomen obilježja i čitanjem imena 33 ubijenih civila. Najmlađa žrtva ovog zločina koji se dogodio 8. i 9. rujna 1993. godine bila je Mladenka Zadro koja je, kada je ubijena u majčinu naručju, imala samo 4 godine, a najstarija žrtva bio je 87-godišnji Marko Marić.

Na početku je sve nazočne, među kojima su bili dr. Dragan Čović, predsjednik HNS-a BiH, Marinko Čavara, predsjednik Federacija BiH i drugi visoki dužnosnici iz hrvatskoga naroda, pozdravio predsjednik Udruženja hrvatskih stradalnika “Grabovica ’93” Josip Drežnjak koji je podsjetio da se još uvijek traži 17 tijela stradalih i da, nažalost, ni nakon 29 godina nema šta novo o tome reći.

Nakon polaganja vijenaca molitvu odrješenja izmolio je don Drago Ćurković, upravitelj župe Drežnica, koji je predvodio i pobožnost Križnog puta.

Euharistijsko slavlje u zajedništvu s 10 svećenika predslavio je mons. Petar Palić, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj Trebinjsko-mrkanski.

Na kraju misnoga slavlja župnik don Drago Ćurković zahvalio je svima na dolasku i što čuvaju uspomene na ovo mjesto i one koji su stradali u njemu.

Homiliju biskupa Petra prenosimo u cijelosti:

 

SPOMEN

na žrtve u Grabovici kod Mostara

 

Grabovica, 9. rujna 2022.

 

Draga braćo svećenici,

Poštovani predstavnici političkog i društvenog života, predstavnici oružanih snaga,

Poštovani branitelji i obitelji poginulih branitelja i civilnih žrtava rata

Draga braćo i sestre!

  1. Smrt i život

Okupljeni smo danas ovdje u Grabovici kako bismo se spomenuli tužnog događaja kada su u noći s 8. na 9. rujna 1993. ubijene 33 osobe u zločinu koji su počinile postrojbe bošnjačke Armije BiH. Ubijeni su ljudi, djedovi i bake, očevi i majke, djeca. Hrvati.

Dok se s tugom u srcu i vjerom u vječni život sjećamo toga događaja i žalimo što se do danas još uvijek traga za polovicom ovdje ubijenih civila, u ušima i u srcu odjekuje nam Božja riječ utjehe i ohrabrenja.

„Zato pazi i dobro se čuvaj da ne zaboraviš događaje što si ih svojim očima vidio; neka ti ne iščeznu iz srca ni jednoga dana tvoga života. Naprotiv, pouči o njima svoje sinove i sinove svojih sinova“, poručuje Mojsije Izraelcima (Pnz 4, 9).

Znamo da se ove Mojsijeve riječi odnose na Božja spasenjska djela koja je Bog učinio Izraelskom narodu oslobodivši ih iz egipatskog ropstva.

Međutim, ove riječi danas ovdje odjekuju i u kontekstu ovog tužnog događaja, da ga ne zaboravimo. Ne zbog toga što sjećanjem želimo u sebi hraniti mržnju i zazivati osvetu, nego jer želimo da ovaj događaj bude opomena i upozorenje svima da se ovakvo zlodjelo više nikada i nikome ne bi smjelo dogoditi. I nema takve religije i toga i takvog Boga u čije bi se ime drugoga smjelo ubiti ili drugome naštetiti, jer kao što kaže papa Franjo „ne postoji Bog rata, a čovječanstvo bi se trebalo stidjeti što može ratovati, ubijati nevine, bombardirati gradove i sprječavati da hrana i lijekovi dođu do preživjelih.“ (https://www.ncronline.org/blogs/francis-chronicles/francis-listen-war-victims-cries-feel-shame-pray-peace)

Doista, kad čovjek zaboravi Boga, kad čovjek zaboravi da je čovjek, onda je sposoban i spreman na sve, pa i dići ruku na drugog čovjeka.

Zato, čuvaj marljivo cijelo svoje biće, da ne zaboravite stvari koje su vaše oči vidjele i da te stvari ne nestanu iz vašeg srca do kraja života vašeg.

Poslušaj, pazi i čuvaj kako bi živio i činio više od života, pa ćeš napredovati. Tako ćeš živjeti slavno i sretno.

Poslušaj, pazi i čuvaj kako bi mogao živjeti i posjedovati ono što ti Bog daje; spoznajte Božje istine i zatim odlučite da ih činite tako da možete imati sve što on želi da imate.

Poslušaj, pazi i čuvaj kako biste imali život i imali ga u izobilju kao što Gospodin Isus kaže da želi dati.

Poslušaj, pazi i čuvaj kako bi mogao hodati uzdignute glave, i više od toga: kako bi se mogao vinuti krilima kao orao, kako bi mogao trčati i ne klonuti.

Poslušaj, pazi i živi!

  1. „Prebrojali smo se!“

(https://radiosarajevo.ba/vijesti/bosna-i-hercegovina/izetbegovic-o-vojnoj-snazi-prebrojali-smo-se-koliko-mladih-instruktora-na-dronovima/464263)

Dok danas ovdje učimo slušati, paziti i čuvati i dok na ovom mjestu brojimo 33 žrtve mržnje, koje svojom okrutnom smrću poručuju: „Nikada više rata i ubijanja!“, u svom okruženju čujemo, nažalost, ponovno neke čudne prijeteće, ratnohuškačke, šovinističke poruke i čudna prebrojavanja. Trebamo li se prebrojavati? Što bismo to i koga trebali prebrojavati? Ako se već prebrojavamo, onda to učinimo na pravi način.

Prebrojimo da je u ratu u Bosni i Hercegovini poginulo 101.040 ljudi, od čega 38.239 civila (31.107 Bošnjaka, 4.178 Srba, 2.484 Hrvata, 470 ostalih) i 57.701 vojnik (30.906 Bošnjaka, 20.775 Srba, 5.919 Hrvata, 101 ostalih). Među poginulima bilježi se 86.039 muškaraca, 9.901 žena i 5.100 osoba za koje nije upisan spol. Najviše je žrtava, 44.204, bilo 1992. godine.

Prebrojimo da je za vrijeme Domovinskog rata „neprijateljska“ susjedna država Hrvatska primila oko 450.000 registriranih i oko 100.000 neregistriranih izbjeglica iz BiH, odnosno ukupno preko 800.000 izbjeglica i prognanika, što je broj koji je ravan iznosu od 20 % pučanstva Republike Hrvatske. ( Zlatković Winter, Izbjeglice iz Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj: Uzroci dolaska, regulacija i organizacija prihvata, u: Migracijske teme 8(1992) 2; 127-140, 127)

I naravno da se svako zdravorazumsko biće pita kako je moguće da se susjednu i prijateljsku zemlju naziva neprijateljskom, a u isto se vrijeme ističe kako je „Hrvatska primjer u Europi i svijetu u pogledu slobode, blagostanja, poštovanja i prava muslimana.“ (https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/erdogan-u-sisku-hrvatska-je-primjer-zemlje-u-europi-i-svijetu-u-pogledu-slobode-blagostanja-postovanja-i-prava-muslimana-foto-20220908)

Sve ovo svjedoči, nažalost, da smo duboko shizofreno društvo i da nam je nužna obnova pameti i srca.

Prebrojimo i da je Bosnu i Hercegovinu samo tijekom 2021. godine napustilo 170.000 osoba. Ove se godine procjenjuje da bi brojka mogla biti duplo veća, odnosno 340.000 osoba.

Mogli bismo još prebrojavati. Ali, svrsishodnije od jalovih prebrojavanja je sklopiti ruke na molitvu Svemogućem Bogu i njegovu utjelovljenom Sinu Isusu Kristu, pravom Bogu i pravom čovjeku, da nam pamet prosvijetli i korake upravi putovima mira i borbe za dostojanstvo svakog ljudskog života.

I ako već treba nešto prebrojavati, onda prebrojimo nova radna mjesta, prebrojimo kilometre novoizgrađenih cesta, prebrojimo nove stanove za mlade obitelji, prebrojimo postotak povećanja plaća i svega onoga što pridonosi boljem i kvalitetnijem životu u Bosni i Hercegovini. Bojim se da bi nam to prebrojavanje kratko trajalo. Nažalost.

  1. „Ne bojte se! Ne bojte se! Bojte se!“ (usp. Mt 10, 26-33)

Ove riječi dio su evanđeoskog odlomka koji smo čuli, a to je Isusov govor njegovim učenicima. Učenici su pozvani slijediti Isusa, a nasljedovanje Isusa krije okolnosti koje su opasne po život. Hod za Isusom vodi učenike kao „ovce posred vukova“ (Mt 10, 16). No, učenici su pozvani da se ne boje onih koji mrze, jer će se sve otkriti. Tako i djela onih koji prate i koji prijete. Svako naše djelo ima svoju posljedicu, a svaka naša riječ neće biti posljednja. I danas svjedočimo da, bez obzira što ovih 33 žrtava nema među nama, riječ njihovih ubojica nije zadnja. Naš glas svih ovih godina postaje glas ovih žrtava i naše sjećanje krik savjesti njihovih ubojica. Tijelo se može ubiti, ali se duh, život, duša, um i osjećaji ne mogu ubiti ljudskim rukama, čak i ako je tijelo uništeno. Jedini strah koji bi čovjek trebao imati je strah od grijeha i strah od Zloga koji i danas može ovladati ljudskim srcem i otrovati ga mržnjom.

Njemački protestantski pastor i teolog Dietrich Bonhoeffer, borac protiv nacizma i jedan od osnivača kršćanskog otpora prema nacizmu, napisao je riječi koje nam mogu poslužiti kao utjeha radi pravde: „Vjerujem da Bog može i želi dopustiti da iz najgoreg nastane dobro. Za to su mu potrebni ljudi koji će sve učiniti da stvari funkcioniraju najbolje.“

Bogu ne trebaju plašljivi, nego hrabri, pošteni i iskreni ljudi. Oni, koji kad dožive zlo ili nevolju ne mrze, nego ljube, ne daju se prevariti, ne daju se poraziti, ostaju vjerni svojim uvjerenjima i nastavljaju se pouzdavati u Boga.

Isti teolog Bonhoeffer, samo četiri mjeseca prije nego će ga nacisti smaknuti, na staru godinu 1944.,u koncentracijskom logoru u Flossenburgu u molitvi-pjesmi “Dobrim silama okružen” piše svojoj obitelji:

 

Nada mnom je Božje krilo sveto,

njegova me ruka vjerno štiti.

Ove dane želim s vama biti,

s vama ući i u novo ljeto.

 

Ma što bilo, utjeha nas prati,

Božje krilo čudesno nas krije.

Bog je s nama večerom i jutrom,

svakog dana on nad nama bdije.

 

Neka ove riječi budu i naša molitva i naše uvjerenje da je Bog uvijek, pa i u teškim trenucima, s nama, da nas tješi i da svakog dana bdije nad nama.

A Blažena Djevica Marija, Utjeha žalosnih i Kraljica mira neka nas zagovara pred prijestoljem svoga Božanskog Sina. Amen!