Program je započeo u bazilici Sv. Nikole Tavelića u 10:00h pozdravom domaćeg gvardijana fra Bože Milića koji je izrazio radost što se susret događa u Tomislavgradu u godini Jubileja te godini obljetnice 1 100 godina Hrvatskog Kraljevstva, a zatim je ukratko predstavio pojedinosti gradnje ovog samostanskog zdanja.
Susret je nastavljen molitvom Trećega časa koju je predvodio mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić.
Nakon toga predavanje na temu Splitski crkveni sabori 925.-928. i početci Hrvatskog Kraljevstva, autora profesora na Filozofskom fakultetu u Splitu dr. sc. vlč. Marka Trogrlića, pročitao je prof. dr. vlč. Josip Dukić.
Izlaganje je otvoreno temom o izvorima o Tomislavu i njegovu dobu. U predavanju je istaknuto kako o kralju Tomislavu svjedoče dokumenti splitskih crkvenih sabora (925.-928.) koji sadrže pisma dvojice papa i zaključke dvaju sabora sačuvana u kasnijim prijepisima u spisu pod naslovom Historia Salonitana Maior (HSM). „Upravo s obzirom na njihovu kasnu tradiciju sadržaj ovog spisa kao i sam spis pothranjivali su skepsu u odnosu na njihovu vjerodostojnost. No, Historiografska znanstveno-kritička analiza papinih pisama u kojima se Tomislav dva puta titulira kao kralj Hrvata (rex Crouatorum) potvrdila je njihovu vjerodostojnost. I baš iz ovih dokumenata saznajemo da Tomislav nosi titulu kralja, da je, temeljem prvog zaključka ovoga sabora splitski nadbiskup postao nasljednik nekadašnje salonitanske metropolije, i da baš tu, u Splitu, gdje počivaju kosti Sv. Dujma, bude sjedište metropolita čiji su sufragani biskupi dalmatinskih i hrvatskih gradova, te da je, kako doznajemo iz istih saborskih zaključaka, uređena crkvena organizacija u Hrvatskoj i Dalmaciji uz suglasnost pape Ivana X. (914.-928.) i upravo hrvatskog kralja Tomislava“, uveo je u temu dr. Trogrlić.
U nastavku predavanja podrobnije je analizirano vrelo Historia Salonitana Maior (HSM) koje je po svom karakteru kompilacija više starijih različitih zapisa te je predavač predstavio šest dokumenata u njemu sačuvanih.
Uz ostalo, prof. Trogrlić dotaknuo se i pitanja mjesta krunidbe kralja Tomislava kako ga donosi Ljetopis popa Dukljanina te je prikazao pitanje Crkvene jurisdikcije na hrvatskom prostoru između antike i ranoga srednjeg vijeka.
Zaključno, predavač je naglasio kako su, iako je od njih prošlo 11 stoljeća, crkveni sabori „nedvojbeno baština na koju se vrijedi iznova vraćati; u crkvenom smislu udarili su smjer crkveno-teritorijalnog ustroja i naših područja, povezavši ga s korijenima prvih kršćanskih početaka na našem prostoru; nacionalno pak politički gledano njihove odluke zaokružile su i uokvirile hrvatski prostor te ga se, u širem europskom onodobnom kontekstu, moglo u njegovu razvoju ubrojiti u zrele i dovršene političke stvarnosti koje su u formi kraljevske vlasti i struktura iz vremena Tomislava, vladara s kraljevskim statusom iz hrvatske narodne dinastije, koegzistirale pokraj drugih njima sličnih i istodobnih.“
Na kraju je istaknuo riječi Sv. Ivana Pavla II. za vrijeme njegova posjeta splitskoj katedrali 4. listopada 1998.: „Ovdje povijest nije šutjela!“
Nakon predavanja svećenici su imali prigodu pristupiti sakramentu pomirenja.
U podne, vrhbosanski nadbiskup metropolita mons. Tomo Vukšić – u zajedništvu sa svim biskupima BK-a BiH, apostolskim nuncijem u BiH nadbiskupom Francisom Assisijem Chullikattom, umirovljenim pomoćnim biskupom banjolučkim mons. Markom Semrenom, provincijalom Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravkom Dadićem, provincijalom Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozom Grbešom i ostalih 200-tinjak nazočnih svećenika – predvodio je euharistijsko slavlje, koje je započelo svečanom procesijom.
Na početku je nadbiskup uputio pozdrav okupljenima napomenuvši kako se među njima nalazi i 12 đakona koji će krajem lipnja biti zaređeni za svećenike te je izrazio radost zbog buduće suradnje.
„Ovo okupljanje očituje našu duboku zahvalnost Kristu Gospodinu, Svećeniku svih svećenika i Pastiru svih pastira, u jubilarnoj 2025. od njegova rođenja. Ono ima i znakovitu poruku kontinuiteta jer je prošlo 1 100 godina od splitskih sabora, koji su održani u vrijeme hrvatskoga kralja Tomislava, a uredili su crkvenu organizaciju i život također na ovim prostorima“, kazao je, uz ostalo, nadbiskup Tomo.
Iznio je potom podatke o broju svećenika – bh. biskupije i provincije zajedno imaju 785 svećenika (Sarajevska 215, Banjolučka 29, Mostarska 64, Trebinjska 28, Bosna srebrena 257, Hercegovački franjevci 192) od kojih 529 živi i djeluje u Bosni i Hercegovini, a njima treba dodati još 10 salezijanaca, isusovaca i karmelićana čija su upravna sjedišta u Hrvatskoj. Potaknuo je na molitvu za duše onih svećenika koji su preminuli od posljednjeg susreta 2022. (njih 43).
U prigodnoj homiliji koju je izrekao biskup Petar naglašeno je kako je svećeništvo dar, ali i smjer.
Na početku je naglasio kako su u Tomislavgradu okupljeni ne samo kao prezbiteri, nego i kao baštinici više od tisuću godina vjere, žrtve, crkvene svijesti i narodne odgovornosti te kako jubilej 1 100 godina Splitskog sabora i početaka Hrvatskog Kraljevstva poziva ne na puko sjećanje i slavlje prošlosti, nego na svjesno i odgovorno življenje svećeništva u vremenu koje traži jasnoću, poniznost i svetost.
Protumačio je potom liturgijska čitanja koja, kako je kazao, daju dva velika duhovna temelja: Pavlov oproštajni govor u Miletu (Dj 20) i Isusovu velikosvećeničku molitvu (Iv 17).
Istaknuo je kako prema Pavlovim riječima efeškim starješinama: „Pazite na sebe“, tek sekundarno dolazi poziv da se pazi na stado. „Što nam govori ova naredba? Što znači dati prioritet brizi o sebi? Poziva nas: Za sve one koji žele raditi na drugima i s drugima, njihov vlastiti ispravan stav i njihov osobni uzor u obraćenju su prvi prioritet i to treba imati na umu. Tek onda počinje njihov ostali posao. Rad na sebi nikada ne smije biti zaboravljen ili zanemarivan u korist rada na drugima. Nisu postignuća, niti služenje Isusovih učenika ono što je najvažnije pred Bogom, već njihova osoba, njihov vlastiti nutarnji rast, njihovo osobno posvećenje. Najmarljiviji i najraznovrsniji rad u Gospodnjem vinogradu može postati odbojna karikatura ako se radnik izloži svim vrstama slabosti u svom životu i ponašanju.
Ako se brinemo o sebi, naš rad na stadu neće biti uzaludan. Ali ako sami sebe ne discipliniramo, drugi neće ništa prihvatiti od nas“, posvijestio je biskup Petar nadalje pojasnivši kako Sv. Pavao podsjeća i da svećenik nije postavljen iznad stada, nego je on u njemu te kako Božji sluga uvijek mora pamtiti da nije ništa drugo nego pomilovani grešnik, kojemu je potrebna krv i pravednost Kristova jednako kao i najslabijem u stadu.
Progovorio je potom o činjenici kako pastoralna skrb ne podrazumijeva samo propovijedanje i dijeljenje sakramenata, nego ona uvijek znači borbu.
„Povijest Crkve nas uči sljedećem: tamo gdje kršćanskoj zajednici izvana prijete proždrljivi vukovi, ona će na kraju iz te prijetnje izaći ojačana. Vanjska prijetnja može se osjetiti i doživjeti kao bolna, ali to nije stvarna opasnost koja prijeti Crkvi.
Prava opasnost koja prijeti Crkvi Isusa Krista dolazi iznutra, iz njezine sredine, od onih koji bi trebali biti pastiri Božje crkve, a umjesto toga je truju lažnim učenjima. Kristova Crkva ne postoji svugdje gdje se upotrebljava riječ ‘crkva’, kao i što se istinsko Evanđelje ne čuje stvarno gdje se upotrebljava riječ ‘evanđelje’. Nije ni ugodno, ni lako morati stalno biti na oprezu zbog takvih lažnih učenja. Ali Pavao jasno daje do znanja: Gdje pastiri ne upozoravaju i ne štite svoje stado od takvih lažnih učenja, ne ispunjavaju ispravno svoju zadaću pastira Crkve Božje. Najbolji protuotrov lažnom učenju je zdravi evanđeoski nauk, navješten cjelovitom Božjom Riječju, u skladu s Učiteljstvom Crkve“, kazao je mons. Palić.
Dotaknuo se potom prvog crkvenog sabora među Hrvatima koji, prema njegovim riječima, šalje duboku duhovnu poruku, a to je da je Crkva pozvana biti majka naroda, čuvarica srca i ona koja oblikuje povijest toga naroda.
„Danas, kada slavimo 1 100 godina toga događaja, s pravom se smijemo pitati: jesmo li mi, svećenici 21. stoljeća, jednako hrabri, jednako vjerni, jednako odgovorni kao naši prethodnici u 10. stoljeću? Jesmo li i danas spremni posvetiti se u istini, ne radi ugleda, nego radi vjernosti i ne radi prošlosti, nego radi budućnosti naroda?“, potaknuo je biskup Petar na promišljanje poručivši kako je svećeništvo dar, ali i smjer: „Krist, križ, zajedništvo, molitva, služenje, svetost“.
Nakon homilije uslijedila je obnova svećeničkih obećanja okupljenih prezbitera.
Misno slavlje, kao i molitvu Trećeg časa, skladnim pjevanjem animirali su novaci Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM.
Na kraju sv. mise nazočnima se obratio nuncij Chullikatt koji je zahvalio za poziv da sudjeluje u ovom „vrijednom trogodišnjem susretu svećenika“ jer je to „tradicija koja snaži naše crkveno i svećeničko zajedništvo i podsjeća nas na ljepotu poslanja“.
Podijelio je zatim nekoliko misli iz homilije koju je uputio papa Leon XIV. prigodom svećeničkog ređenja u Vatikanu, na blagdan Pohoda Blažene Djevice Marije, 31. svibnja.
„Svećeništvo nije čast koju treba zadržati nego dar koji se svakodnevno daruje. Crkva je poput Krista pozvana izići, susresti, služiti. Svećenik nije čovjek moći, nego svjedok milosrđa i nade. Njegov život mora biti jasan, čitljiv i vjerodostojan, to je ono što danas svijet traži“, riječi su Svetoga Oca koje je s bh. prezbiterima podijelio nuncij Chullikatt.
Zatim je banjolučki biskup Željko predstavio program VIII. obiteljskog dana koji će biti upriličen 26. i 27. srpnja na Kupresu, potaknuvši svećenike da se sa župljanima odazovu u što većem broju.
Poslije svečanog blagoslova, ispred župne crkve upriličeno je zajedničko fotografiranje, a druženje je nastavljeno uz zajednički objed.
Podsjetimo kako je susret održan u skladu s prethodnom odlukom Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, da se svake tri godine organizira ovakvo okupljanje svih svećenika u BiH koje osmišljava Vijeće za kler BK-a BiH.
Izvor: Nedjelja.ba
